Koji su najčešći uzroci epilepsije?
Uzroci nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. U dječjoj dobi je prema učestalosti najčešći uzrok porođajna odnosno neonatalna trauma, potom poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, povrede glave, infekcije i tumori. U odrasloj dobi najčešći uzroci su moždani udari, povrede glave, intoksikacije, odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga, te tumori i infekcije.
Nasljedna predispozicija, odnosno genetski faktori također imaju ulogu u pojavi epileptičkih napada. Međutim, nasljeđivanje je vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje izravno s roditelja na dijete (idiopatska epilepsija). U bolesnika u kojih se ne mogu pretragama ustanoviti oštećenja mozga radi se o kriptogenoj epilepsiji (skrivenog, nevidljivog oštećenja).
Udruženje za epilepsiju procjenjuje da dvije trećine djece s epilepsijom ''prerastu'' napade do tinejdžerske dobi. Doktor može dijagnosticirati epilepsiju kod djeteta ako je imalo jedan ili više napada koje nije uzrokovalo neko drugo zdravstveno stanje, a napadi se često javljaju tokom prve godine.
Epilepsija različito utiče na svako dijete, ovisno o dobi, vrsti napada koje dijete ima, reakcijama na liječenje i drugim postojećim zdravstvenim problemima. U nekim slučajevima lijekovi mogu lako kontrolisati epileptičke napade, dok druga djeca mogu imati doživotne izazove s napadajima koji ih ometaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Isto tako, postoje različite vrste napada, a njihova klasifikacija prvenstveno ovisi o tome koliki je dio mozga zahvaćen i što se događa tokom napada. Dvije glavne kategorije epileptičkih napada su fokalni (parcijalni) napadaji i generalizirani napadaji.
Kako prepoznati epilepsiju kod djece?
Epilepsija različito utiče na svako dijete, a samo prepoznavanje napadaja može biti izazovno, posebno kod vrlo male djece ili kod djece koja ne mogu doktoru ni roditelju objasniti šta se događa. Prepoznavanje napadaja ovisi o mnogim faktorima, uključujući dob djeteta i vrstu epilepsije ili napade koje ima. Naprimjer, takozvane zakašnjele napade vrlo je lako propustiti, dok je one klasične puno lakše identificirati.
Roditelji bi trebali reagiivati ako primijete da njihova djeca izgledaju odsutno u neprikladno vrijeme, usred igre, jela ili razgovora, objašnjavaju pedijatri. Isto tako, periodi brzog treptanja, gledanja u jednu tačku ili zbunjenosti također mogu ukazivati na napad. Nagli gubitak mišićnog tonusa, koji uzrokuje padove, još je jedan trag. S druge strane, kod beba znakovi koji ukazuju na epilepsiju mogu biti vrlo suptilni.
Roditelji bi trebali potražiti pomoć liječnika ako njihovo dijete pokazuje:
- promjene u obrascima disanja
- neuobičajne izraze lica, kao što su čudni pokreti vjeđa ili usta
- neobične pokrete mišića, uključujući trzajeve
- epizode ukočenosti
- zagledanost
- trzajuće pokrete ruku i nogu
- ukrućenje tijela
- gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom ili crijevima
- iznenadni gubitak svijesti bez ikakvog razloga
- zbunjenost
- ritmično klimanje glavom koje je povezano s gubitkom svijesti.
Tokom epileptičkog napadaja usne djeteta mogu postati plave i vidljivi su problemi s disanjem. U nešto rjeđim slučajevima može doći i do prestanka disanja. Nakon napadaja dijete je najčešće vrlo pospano i zbunjeno, a nerijetko je prisutna i jaka glavobolja.
Isto tako, simptomi napada mogu biti slični znakovima koji ukazuju na neka druga zdravstvena stanja kod djece, zbog čega je potrebno posjetiti doktora za postavljanje tačne dijagnoze.