Videoigre pružaju djeci pogodno okruženje za poboljšanje njihovih sposobnosti čitanja zbog svoje inherentne privlačnosti i osjećaja sigurnosti koji pružaju.
Javno čitanje naglas u razredu može biti izuzetno zastrašujuće iskustvo za mlade učenike. Unatoč naporima edukatora, djeca se često suočavaju s osudom ili ismijavanjem vršnjaka kad pogriješe ili zapne tokom čitanja. Taj strah od neuspjeha može biti toliko snažan da mnogi učenici razvijaju tjeskobu i pokušavaju izbjeći situacije javnog čitanja.
Andrew Fishman, licencirani klinički socijalni radnik u Chicagu, Illinois, izjavio je za Psychology Today da, prema njegovom iskustvu rada s takvim učenicima, mnogi od njih pribjegavaju ometajućem ponašanju na času engleskog jezika kako bi se zaštitili od mogućeg poniženja.
Osjećajući se nesposobnima da se usporede s vještinom čitanja svojih vršnjaka, neki od njih radije glume nezainteresiresovanst za čitanje, zauzimajući prkosne stavove i ponašanje kako bi prikrili svoju nesigurnost. Ova obrambena strategija može biti način zaštite od emocionalne izloženosti i sprječavanje osjećaja inferiornosti.
Rezultati naučnih istraživanja ukazuju na to da mnogi adolescenti dobrovoljno provode značajno vrijeme uronjeni u čitanje o videoigrama. Nadalje, primjetan je i znatan postotak mladih koji redovito pišu o igrama na internetu. Stoga, korištenje videoigara kao motivacijskog alata može biti učinkovit način poticanja djece da se angažuju u aktivnostima čitanja i pisanja izvan tradicionalnog školskog okvira.
Većina videoigara zahtijeva od igrača čitanje s razumijevanjem. Na primjer, igre poput Pokémona oslanjaju se na tekstualnu komunikaciju kako bi igrači mogli napredovati kroz igru. Slično tome, franšize kao što su Animal Crossing i Super Mario Bros. također se oslanjaju na tekst za prenošenje informacija i narativnih elemenata.
Iako neki igrači možda preskaču tekst na ekranu, preferirajući brzo napredovanje kroz igru, roditeljsko vodstvo može biti korisno. Roditelji mogu preuzeti uloge drugih likova tijekom igranja, potičući dijete da se aktivno uključi u čitanje i interpretaciju teksta.
Iako neka istraživanja sugeriraju da čitanje s ekrana možda nije jednako učinkovito kao čitanje fizičkih knjiga, posebno za mlađu djecu koja još uvijek razvijaju strpljenje i fokus, umjereno korištenje obrazovnih programa i interaktivno vrijeme pred ekranom mogu biti korisni. Ipak, aktivno sudjelovanje roditelja u aktivnostima čitanja i dalje je ključno za rani razvoj pismenosti kod djece.
Dok djeca razvijaju temeljne vještine čitanja, uključivanje videoigara u njihovu rutinu učenja može pružiti zabavnu i privlačnu platformu za vježbanje razumijevanja pročitanog i proširenje vokabulara.