To zbunjuje mnoge roditelje i izaziva čitavu lepezu emocija, pa i roditeljske suze, ali zapravo je riječ o jednoj od ove dvije situacije.
1. Dijete se teško nosi s prijelazom iz jedne situacije u drugu
Dijete je tokom boravka u vrtiću u nekom svom svijetu u kojem u tom trenutku postoje samo druga djeca, odgajateljice i igračke. U toj dobi njegov mozak ne može razmišljati o prošlosti ni budućnosti jer naprosto još nisu razvijene kognitivne sposobnosti koje vode do toga. Zato je dijete prepušteno samo tom trenutku u kojem se nalazi, vidi samo ono konkretno.
Kada se vi pojavite na vratima, ono ne može u sekundi napraviti tranziciju iz situacije u kojoj se igralo kockicama u onu u kojoj je vrijeme za odijevanje jakne i polazak kući.
Zato će plakati i govoriti da ne želi kući. Ne zato što mu je kod kuće ružno nego zato što se jednostavno ne može u sekundi prebaciti iz jednog dijela svog života u drugi. U tome mu treba mala pomoć, a roditeljsko je strpljenje i razumijevanje tu od presudne važnosti.
2. Dijete je ljuto i to vam želi i dati do znanja
Psihološka literatura prepuna je opisane situacije iz podnaslova i zapravo je takva reakcija sasvim normalna. Ako uz plakanje ide i bacanje po podu ili bacanje igračaka, to je zato što dijete želi biti sigurno da ste shvatili poruku da je ljuto na vas.
Takvo pokazivanje emocija je pozitivno jer to znači da vam dijete vjeruje. Razmislite biste li se vi rasplakali pred nekim pred kim vam to nije ugodno ili s kim se ne osjećate nimalo sigurno? Vjerojatno ne biste, piše Zadovoljna.hr.