Zašto je imitacija ključna za bebin prvi govor i interakciju?

Već sa nekoliko mjeseci, mališan počinje oponašati pokrete i zvukove ljudi u svojoj okolini.

Iako je bebino tijelo još u razvoju i mnoge radnje ne može izvesti, čulo sluha i vida postaju dovoljno razvijena da primijeti i učestvuje u interakcijama.

Kako dijete raste, njegova motorika se usavršava, a sposobnost opažanja postaje intenzivnija. Od desetog mjeseca, kada dijete postaje aktivnije i spretno, imitacija postaje ključni način učenja.

Upravo tada ogledalski neuroni, koji pomažu u oponašanju i učenju, postaju naročito aktivni.

Kako roditelji mogu podstaći učenje komunikacije?

Najjednostavniji način je da roditelj imitira bebine zvukove, geste ili aktivnosti. Ovo može izazvati iznenađenje kod djeteta – osmijeh, pogled u oči ili kratku pauzu dok dijete shvati šta se dešava. Nakon toga, dijete često testira reakciju odraslog: ponavlja zvukove ili mijenja obrasce kako bi nastavilo interakciju. Tako se razvija prvi oblik dijaloga između roditelja i djeteta.

Važno je razumjeti da ponekad dijete možda neće reagovati odmah. Možda je zaokupljeno igrom, pospano ili jednostavno nije spremno za interakciju. U tom slučaju, dovoljno je sačekati i pokušati ponovo kasnije.

Primjeri podsticanja učenja kroz imitaciju:

Dijete ponavlja slogove poput „mamamama“ dok se igra. Roditelj odgovara na isti način i pravi kratku pauzu, čekajući djetetovu reakciju.
Dijete pljuska rukom po vodi. Roditelj uradi isto i sa osmijehom čeka na odgovor djeteta.
Dijete šljašti po baricama nakon kiše. Roditelj ponavlja pokret i sačekuje, čime nastaje interakcija i zajednička igra.

Roditelj treba biti pažljiv posmatrač, blizu djeteta, imitirati njegove aktivnosti što preciznije, čekati reakciju i reagovati s osmijehom.

Ovim načinom učenja dijete dobija potvrdu da je na pravom putu, razvija vještine komunikacije i stiče samopouzdanje u interakciji.

Imitacija je temelj učenja u prvim godinama života i igra značajnu ulogu u razvoju govora i socijalnih vještina.