- Trebalo bi raditi na tome da to bude jedinstveni sistem, da ne bude nejednakosti barem na području FBiH (između kantona), koja je uistinu dramatična - kazala je za Fenu doktorica Čelik.
Naglašava da je to nemoguće kratkoročno uraditi ali da ipak treba krenuti „možda sa uvođenjem dopunskog osiguranja ili drugih vidova zdravstvenog osiguranja, da bi svi ljudi bili dovedeni u ravnopravan položaj i primili osnovne zdravstvene usluge a da to nema finansijske posljedice za njih“.
- Za sofisticiranije usluge treba iznalaziti druge načine finansiranja - naglasila je.
Čelik podsjeća da je finansiranje javnog zdravstvenog sektora u Federaciji BiH različito u kantonima. Jedinstvena je, kaže, stopa doprinosa za zaposlene kod poslodavca (12,5 post na teret zaposlenika, četiri posto na teret poslodavca).
- Osnovica i stopa doprinosa za ostale kategorije stanovništva utvrđena je različito, na osnovu odluka skupština kantona u FBiH. Takav način finansiranja zdravstvene zaštite u Federaciji BiH generira nejednakost jer počiva u najvećoj mjeri na novcu uplaćenom po osnovu doprinosa za zaposlene kod poslodavca i u velikoj mjeri ovisi o broju zaposlenih kod poslodavca, visini ostvarenih plaća, te ekonomskom razvoju pojedinih kantona - precizirala je.
U FBiH se, kaže, taj problem nastojao ublažiti osnivanjem Fonda solidarnosti u cilju ostvarenja jednakih uvjeta za provođenje obaveznog zdravstvenog osiguranja u svim kantonima, određene prioritetne vertikalne programe, te za pružanje prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti.
Ističe da je donesena i Odluka o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava i odluka o maksimalnim iznosima neposrednog sudjelovanja osiguranih osoba u troškovima korištenja pojedinih vidova zdravstvene zaštite u tom paketu.
- Zakon predviđa donošenje te odluke svake godine, ali je donesena samo za 2009. godinu. Zapeli smo, sigurno je potrebna neka reforma, izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju. Mi ćemo se i dalje zalagati, koliko je to u našoj moći - istaknula je.
Ističe da univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom, uz finansiranje zdravstvenih usluga koje se pružaju stanovništvu, uključuje i druge segmente zdravstvenog sistema (informacioni, zdravstveni kadar, mreža zdravstvenih ustanova, dostupnost, zakonodavstvo, upravljanje, legislativu).
- Sve to zajedno ide u pravcu normalizacije univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom jer ako nema zakona koji će to regulirati to se ne može niti provesti. Mnogo segmenata mora biti uključeno - poručila je.
Ističe da je, po podacima federalnog Zavoda zdravstvenog osiguranja iz 2015. godine 85,96 posto stanovništva na području Federacije BiH pokriveno zdravstvenim osiguranjem, ali je različita situacija ovisno od kantona.
- Tako je najmanji obuhvat u Kantonu 10 (oko 64 posto) i u Unsko-sanskom kantonu (72 posto), a najveća pokrivenost zdravstvenim osiguranjem je u Kantonu Sarajevo i Zapadnohercegovačkom kantonu (oko 95 posto) - naglasila je.
Među neosiguranima je najviše nezaposlenih osoba koje nisu registrirane kao takve, zaposlenih kojima poslodavac ne uplaćuje doprinos za zdravstveno osiguranje, te osoba na listama čekanja za posao i osoba s invaliditetom.
- U grupu neosiguranih osoba spadaju i Romi kao i djeca koja nemaju zdravstveno osiguranje jer ih roditelji nisu prijavili, uslijed neinformiranosti o pravima djece u sistemu zdravstvene zaštite u javnom sektoru - smatra dr. Čelik.
Kaže da je po dostupnim podacima iz 2014. godine, udio privatne potrošnje na ovdašnje zdravstvo 28 posto, dok je taj prosjek za EU 14 posto. U istom periodu prosječno izdvajanje iz kućnog budžeta za zdravstvenu zaštitu u FBiH iznosilo je 50 KM na mjesečnom nivou što, ističe dr. Čelik, predstavlja ozbiljan finansijski teret za domaćinstva.
- Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom ne znači samo pokrivenost zdravstvenim uslugama nego i finansiranje tih zdravstvenih usluga, odnosno način na koji se pružaju i kvalitetu tih usluga - istaknula je.
Podrazumijeva i da svi pojedinci iz zajednice dobiju zdravstvene usluge koje su im potrebne, na način da to istovremeno kod njih ne uzrokuje finansijske posljedice. To uključuje i spektar sastavljen od osnovnih usluga, promocije zdravlja, prevencije i liječenja, rehabilitacije te palijativne njege.
Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom omogućava dostupnost usluga koje se odnose na vodeće uzroke oboljenja i smrti te osiguravanje kvalitete tih usluga u cilju unaprjeđenja zdravlja ljudi koji ih dobivaju.
- To je i zaštita ljudi od finansijskih posljedica plaćanja za zdravstvene usluge iz vlastitog džepa te smanjenje rizika da će ljudi biti gurnuti u siromaštvo zbog iznenadne bolesti čije liječenje zahtijeva prodaju vlastitih dobara, trošenje životne ušteđevine ili eventualnog posuđivanja novca - istaknula je.
Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), u 2015. godini najmanje polovina ukupne svjetske populacije nije bila obuhvaćena osnovnim zdravstvenim osiguranjem. Oko 12 posto stanovništva troši najmanje deset posto novca iz kućnog budžeta za zdravstvenu zaštitu. Ista organizacija definirala je i 16 zdravstvenih usluga svrstanih u četiri kategorije (reproduktivno, mentalno, zdravlje novorođenčadi i djece; infektivne i nezarazne bolesti te kapaciteti i dostupnost usluga) kao indikatore za stupanj pravičnosti i pokrivenosti zdravstvenom zaštitom.
(FENA)