Uprkos rastućoj potražnji za liječenjem, pristup dijagnostici i terapijama i dalje je ograničen u velikom broju zemalja.
Neplodnost se definiše kao nemogućnost trudnoće nakon godinu dana redovnih, nezaštićenih odnosa, a podjednako pogađa i žene i muškarce. WHO upozorava da su troškovi liječenja, naročito postupaka poput in vitro oplodnje (IVF), za mnoge nedostižni. U pojedinim državama jedan ciklus IVF-a košta dvostruko više od prosječnog godišnjeg prihoda domaćinstva, što parove dovodi u težak finansijski položaj. Mnogi se zadužuju, prodaju imovinu ili odustaju od liječenja.
Osim ekonomskog pritiska, neplodnost nosi i emocionalne posljedice. Stigma, društveni pritisak i osjećaj izolacije najviše pogađaju žene, iako medicinski razlozi mogu poticati od oba partnera.
U svom prvom sveobuhvatnom dokumentu o ovoj temi, WHO poziva države da povećaju ulaganja u prevenciju, dijagnostiku i dostupno liječenje, uz poruku da "svaka osoba ima pravo odlučiti želi li djecu, kada i koliko". Smjernice naglašavaju važnost ranog prepoznavanja rizičnih faktora poput pušenja ili neliječenih spolno prenosivih infekcija, te potrebu za pravovremenim testiranjem i kod muškaraca i kod žena. Prema preporukama, prioritet treba biti pristup osnovnim, cjenovno pristupačnim metodama liječenja, kao i mentalnoj podršci.
Uprkos napretku medicine, pristup tretmanima širom svijeta ostaje neujednačen. Prema rangiranju organizacija Fertility Europe i EPF, najbolje rezultate u Evropi ostvaruju Belgija i Nizozemska, dok su na dnu liste Albanija, Azerbejdžan i Kosovo. Izvještaj pokazuje da je finansiranje i zakonska regulativa u mnogim državama i dalje nedovoljna.
WHO navodi da sadašnje smjernice predstavljaju tek prvi korak te najavljuje dodatne preporuke u budućnosti. Organizacija poziva vlade da prihvate nove standarde i osiguraju "pristupačnu, dostojanstvenu i naučno utemeljenu brigu za sve koji se suočavaju s neplodnošću".