Nova nada u borbi protiv tumora? Naučnici razvili "pametnu kapsulu" za lasersku terapiju
Naučnici rade na posebnom sistemu za dostavljanje fotosenzibilizatora do tumorskog tkiva, nakon čega bi se njegovo djelovanje aktiviralo svjetlošću.
Riječ je o pristupu koji se zasniva na fotodinamičkoj terapiji, metodi u kojoj se u organizam unosi fotosenzibilizator, a zatim se ciljano područje izlaže odgovarajućem izvoru svjetlosti. Kada se aktivira, fotosenzibilizator pokreće stvaranje reaktivnih oblika kisika koji mogu oštetiti i uništiti ciljane ćelije.
Zašto je važan način dostavljanja lijeka?
Jedan od izazova fotodinamičke terapije jeste upravo dopremanje dovoljne količine fotosenzibilizatora do tumorskih ćelija.
Zbog toga su istraživači razvili nosač napravljen od kalcijum-karbonata, u koji je ugrađen kompleks fotosenzibilizatora i proteina ceruloplazmina. Cilj je da ovakav sistem omogući kontrolisanije oslobađanje aktivne supstance i njenu bolju dostupnost u uslovima koji karakterišu tumorsko tkivo.
Ceruloplazmin je protein koji u organizmu učestvuje u transportu bakra, a u ovom istraživanju korišten je i kao dio kompleksa koji pomaže stabilnosti fotosenzibilizatora.
Kako bi "pametna kapsula" mogla djelovati?
Ideja je relativno jednostavna: fotosenzibilizator se nalazi unutar mikročestica koje služe kao nosač. Nakon što dospije u odgovarajuće okruženje, aktivna supstanca može biti oslobođena, a zatim se djelovanje fotosenzibilizatora pokreće svjetlošću.
Istraživanje je pokazalo da su čestice na bazi kalcijum-karbonata uspješno korištene za unošenje kompleksa, pri čemu su istraživači ispitivali i njegovo oslobađanje. U eksperimentu je više od 86 posto Fotoditazina iz kompleksa s ceruloplazminom bilo učitano u vateritne mikročestice.
Posebno je zanimljivo to što kalcijum-karbonat može reagovati na promjene kiselosti, zbog čega se ovakvi materijali istražuju kao potencijalni nosači za kontrolisano oslobađanje aktivnih supstanci.
Još nije riječ o terapiji dostupnoj pacijentima
Iako rezultati zvuče obećavajuće, važno je naglasiti da se ova tehnologija još nalazi u fazi istraživanja.
Rezultati objavljenog rada pokazuju potencijal ovakvog sistema kao nosača fotosenzibilizatora, ali to nije isto što i dokaz da metoda uspješno liječi rak kod ljudi. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se procijenila sigurnost, efikasnost i ponašanje sistema u živom organizmu, a tek potom bi se moglo razmišljati o kliničkim ispitivanjima.
Upravo zato istraživači ovaj razvoj vide kao korak u daljem proučavanju preciznijeg dostavljanja terapijskih supstanci, a ne kao gotovu zamjenu za postojeće metode liječenja.