Razvijen novi test krvi koji dijagnostikuje sindrom hroničnog umora

Korišćenjem čak 200 biomarkera iz krvi, istraživači sa Univerziteta Istočna Anglija i biotehnološke kompanije „Oksford bajodajnamiks“ tvrde da su razvili test koji može dijagnostikovati CFS sa 96 posto tačnosti.

„Ovo je značajan korak naprijed. Znamo da neki pacijenti prijavljuju da ih ignorišu ili im čak govore da je njihova bolest ‘samo u njihovoj glavi’. Prvi put imamo jednostavan test iz krvi koji može pouzdano identifikovati sindrom hroničnog umora – što potencijalno može transformisati način na koji dijagnostikujemo i liječimo ovu složenu bolest“, kaže molekularni biolog Dmitri Pšežetski sa UEA, prenosi RTS.

Otkriće budi nadu kod onih koji traže odgovore za svoj hronični bol, vrtoglavicu i simptome nalik gripu, ali više nezavisnih stručnjaka i organizacija ostaje oprezno prema ovim brojkama.

Alaster Miler, penzionisani ljekar koji nije učestvovao u istraživanju, kaže da je takav nivo tačnosti „gotovo nečuven za ovu vrstu testa, tako da je ovo prilično izuzetna tvrdnja“.

„Bojim se da bi ovo moglo da se ispostavi kao još jedan lažni znak nade, lansiran sa mnogo pompe, koji će nerealno podići očekivanja pacijenata“, dodaje Miler.

Za razliku od ranijih istraživanja krvnih testova za CFS, nova studija se oslanja na brojne biomarkere, a ne samo na jedan ili dva. Ipak, „jak sistemski“ signal koji je pronađen kod teško pogođenih pacijenata bio je jak samo kada se uporedi sa zdravim osobama.

Studija nije analizirala krv osoba sa umjerenim ili blagim oblikom CFS, niti pacijenata sa drugim stanjima koja mogu izazvati slične simptome. Sve to je neophodno za razvoj pravog dijagnostičkog testa.

Statističar Kevin Makonvej, koji također nije bio uključen u istraživanje, objašnjava da „nema garancije“ kako bi test funkcionisao kod ljudi sa drugim hroničnim bolestima, poput raka ili autoimunih poremećaja.

Ranije ove godine, naučnici su pregledali postojeća istraživanja o biomarkerima u krvi kod CFS i zaključili da, iako još uvijek ne postoji praktičan test, novi rezultati pokazuju obećavajuće potencijale za buduću kliničku primjenu.

Kada će se to dogoditi, ostaje nepoznato. Godinama unazad, naučnici širom svijeta isprobavali su različite pristupe dijagnostikovanju CFS, sa različitim stepenom uspjeha.

Nedavno istraživanje zasniva se na epigenetskim promjenama, koje se dešavaju kada naše okruženje ili ponašanje promijene način na koji se naši geni izražavaju.

Naučni tim je testirao epigenetske regulatore kod 47 pacijenata sa teškim oblikom CFS i 61 zdrave osobe iste starosne dobi. Korišćenjem 200 ovih markera, testovi su mogli tačno da identifikuju osobu sa CFS u 96 posto slučajeva.

Jedan od razloga zašto je CFS tako teško dijagnostikovati jeste taj što su njegovi simptomi izuzetno promjenljivi na gotovo svaki način. Danas nije poznato da li svi pacijenti pate od istog osnovnog uzroka ili više različitih uzroka doprinosi istoj patologiji. Također, postoji mnogo preklapanja sa drugim stanjima.

U saopštenju povodom nedavnog istraživanja, zvaničnici ME Asocijacije Velike Britanije navode da je epigenetsko profilisanje „važan korak napred u potrazi za dijagnostičkim testom iz krvi.“

Međutim, efikasan dijagnostički test mora biti visoko osjetljiv i specifičan za to stanje.

„U ovom slučaju, potrebno je da znamo da li je abnormalnost dosledno prisutna u veoma ranim fazama CFS, kao i kod osoba koje dugo boluju od blagog ili umjerenog oblika CFS“, navode istraživači.