Tajna stara hiljadama godina pronađena u pergamentu: DNK otkrila drevnu bolest
Analizirajući DNK sa životinjskih koža korištenih za izradu pergamenta, istraživači su pronašli genetske tragove virusa ovčijih boginja, potvrđujući da je ova bolest postojala mnogo duže nego što se ranije moglo dokazati.
Istraživanje, koje je predvodio tim sa University College Dublin, donijelo je prvi genetski dokaz da su ovčije boginje bile prisutne još prije moderne ere. Rezultati su objavljeni u časopisu Science Advances, a mogli bi pomoći naučnicima da bolje razumiju razvoj ove bolesti i načine njenog suzbijanja.
Ovčije boginje pogađaju prvenstveno ovce i koze, dok za ljude ne predstavljaju opasnost. Iako danas postoje savremene metode kontrole bolesti, njena historija seže hiljadama godina unazad.
Pergament sačuvao više od riječi
Pergament se stoljećima izrađivao od obrađenih životinjskih koža, najčešće ovčijih, kozjih i goveđih. Iako su ljudi na njima ostavljali tekstove, crteže i ukrase, sama koža mogla je sačuvati i biološke tragove životinje od koje je napravljena.
Upravo su te informacije istraživači iskoristili kako bi potražili ostatke drevnih virusa.
Među analiziranim materijalima našli su se i Jevanđelja iz Yorka, rukopis star oko 1.000 godina koji spada među vrijedne primjerke srednjovjekovne iluminirane pisane baštine.
Posebno zanimljiv rezultat dobijen je analizom pojedinih stranica. Na više listova istog rukopisa pronađen je DNK virusa ovčijih boginja, što sugerira da su za njihovu izradu korištene kože životinja koje su u trenutku uginuća bile zaražene.
Virus se kroz milenije nije mnogo mijenjao
Analiza drevnog genetskog materijala donijela je još jedan zanimljiv podatak. Prema rezultatima istraživanja, virus ovčijih boginja pokazuje izuzetnu genetsku stabilnost tokom nekoliko hiljada godina.
To ga razlikuje od nekih drugih virusa, uključujući virus ljudskih boginja, čiji su se genomi kroz vrijeme mijenjali.
Istraživači smatraju da ovakvi nalazi mogu biti značajni za razumijevanje historije bolesti koje pogađaju stoku. DNK sa starih životinjskih koža tako postaje svojevrsni vremenski kapsul, zahvaljujući kojem naučnici mogu pratiti kako su se pojedini uzročnici bolesti pojavljivali i mijenjali kroz različite periode.