Vodopija ili cikorija (Cichorimu intybus) ima izuzetna ljekovita svojstva i zauzima posebno mjesto u narodnoj medicini. Iako je korovska biljka, koja plavim cvjetovima ukrašava livade i dionice pored puta sve do kasne jeseni, mnogi je namjenski gaje u bašti. Svaki njen dio je ljekovit, najviše korijen, koji je vretenast i dugačak i vadi se u jesen ili rano proljeće.
Nakon vađenja se opere i isječe po dužini, naniže na konac i suši na vazduhu, a potom pakuje u vreće od jute. Korijen nema jak miris, a ukus je pomalo gorak. Od ljekovitih sastojaka sadrži najviše cikorietola, inulina i drugih derivata voćnog šećera. Zanimljivo je da je sadržaj inulina povećava sušenjem korijena, tako da ga na kraju ima više od 50 procenata u odnosu na druge ljekovite sastojke. Takođe, više ga ima u jesen, nego u proljeće.
U biljci se nalazi i vrlo vrijedan intibin, fruktoza, pentosan, masti. U većim količinama su prisutne i aminokiseline, bjelančevine, minerali kalcijum, kalijum, fosfor, natrijum, magnezijum. Od vitamina najviše ima one iz B kompleksa, K i P, a nešto manje vitamina C i karotina.
Zbog gorčine koju ima, narodni ljekari ovu biljku preporučuju za bolje varenja i metabolizam, jer reguliše lučenja želudačne kiseline, poboljšava apetit i spriječava poremećaje u lučenju žuči i bolesti jetre. Čisti slezenu i bubrege, djeluje kao diuretik, pomaže da se izbaci kamenje iz bubrega, liječi žuticu... Osim toga, zaustavlja krvarenje, čisti i jača krv, djeluje kod gripa i prehlade u donjem stomaku. Koristi se i kod psihičkih problema, posebno za liječenje hipohondrije i potištenosti zbog umišljene bolesti.