Kriza srednjih godina je simbol normalne starosne krize, dešava se skoro svima u dobi od 40-45 godina. Ovo je vrijeme kada ustaljeni način života više ne odgovara, a nešto novo još nije došlo da ga zamijeni. U ovoj fazi čovjek može sebi da postavi pitanja šta mu je sada zaista važno u životu, da li je zadovoljan onim što je već postigao itd. I to je potencijal krize: kada ona prođe, čovjek može steći pozitivne promjene u sebi i svom životu.
S jedne strane, do 40-45 godina, osoba akumulira dovoljno životnog iskustva i utisaka koje treba preispitati. S druge strane, obično ljudi do ovog uzrasta već postižu neke uspjehe u karijeri, djeca odrastaju i osamostaljuju se, bračne veze su se na određeni način razvile.
I ovo je takođe vrijeme kada žena može primjetiti promejne vezane za uzrast u izgledu, zdravlju itd. Čini se da se uobičajeni ritam života uništava sam od sebe, što postavlja pitanje čovjeku: "Kako da izgradim svoj život dalje?"
Simptomi starosne krize kod žena
Teško da je krizu srednjih godina moguće prebroditi bez ikakvih poteškoća. Neprijatna iskustva će se pojaviti, ona su deo našeg života i signal da bi bilo sjajno nešto promeniti. Ali čak i ako se čini da se cijeli poznati život ruši, možete pomoći i podržati sebe. Podsjetite se svojih dostignuća: uzmite komad papira i zapišite sve važne stvari koje ste do sada postigli. Ovo će pomoći da se prevaziđe depresijacija i smanji stepen neprijatnih iskustava.
1. Nedoslednost izgleda sa godinama. Za neke žene, promjene u izgledu povezane sa godinama mogu biti teško prihvatljive, utiču na samopoštovanje i osećaj samoprivlačnosti. Može se činiti da žena pokušava da izgleda mlađe ili starije od svojih pravih godina. Naravno, sjajno je brinuti o sebi u bilo kom uzrastu, ali važno je da to činite za sebe, a ne samo iz straha da ne budete neprivlačni.
2. Povećana razdražljivost. Svaka kriza je praćena ne uvijek prijatnim emocionalnim iskustvima. Osoba koja živi u starosnoj krizi postaje osjetljivija na okolne događaje, jer je u stalnoj napetosti. Zbog toga se često mogu pojaviti melanholija, malodušnost, uznemirenost i druge neprijatne emocije.
3. Devalvacija svega postignutog. Na neki način, devalvacija je odbrambeni mehanizam naše psihe: kada se plašimo da nešto izgubimo, čini se da nam je lakše da se pretvaramo da nam to u stvari uopšte nije bilo važno. Zbog toga žena može početi da devalvira svoju ulogu majke („Oni su odrasli, više im ne trebam”), ili profesionalnu poziciju („Nisam više tako tražen specijalista kao prije”) , itd. Unutrašnja potreba za reorganizacijom života može dati podsticaj takvoj deprecijaciji.
(Cuvajzdravlje.ba)