Kao i sva ostala djeca daroviti se pojedinci kroz odrastanje suočavaju s raznim razvojnim izazovima. Razvoj samokontrole, mašte, samopoštovanja, uspostavljanja prijateljskih odnosa, razvoj timske igre i samoprocjenjivanja normalne su faze odrastanja svakog djeteta.
Međutim, upravo zbog svojih iznimnih karakteristika poput emocionalne osjetljivosti, naprednog moralnog razvoja, visokog očekivanja od sebe i drugih, naprednog razvoja misaonih procesa, sposobnosti stvaranja ideja i rješenja, darovita se djeca tijekom razvoja nerijetko suočavaju s nekom vrstom socijalnih ili emocionalnih poteškoća.
Darovita djeca i emocionalno izražavanje
Emocionalno izražavanje darovite djece ne odstupa mnogo od prosjeka prenosi Ordinacija.hr. Darovita djeca vrlo rano nauče neverbalni govor tijela i emocije koje ljudi iskazuju glasom, ali kako razumijeti svoje i tuđe osjećaje ovi mališani tek trebaju naučiti. Upravo njihova izrazita osjetljivost u kombinaciji s izraženim intelektom često im to otežava. Kako darovita djeca imaju veliku potrebu za razumijevanjem sadržaja oko i unutar sebe, često će tražiti neku vrstu logike u svojim ili tuđim osjećajima te mogu biti zbunjena na način da nekada imaju suprotne osjećaje ili osjećaje koje ne odgovaraju situaciji.
Napredan intelektualni razvoj omogućuje im uvidjeti nesklad unutar sebe, a spoznaja da su na neki način slični, a opet drugačiji od svojih vršnjaka može im izazvati različite poteškoće. Ponekad se mogu osjećati rastrganima između potrebe za uspjehom i potrebe da se prilagode većini kroz namjerno umanjivanje svojih potencijala. Bitno je djeci naglasiti kako biti drugačiji ne znači ne znači biti ''lošiji''.
Manjak tolerancije može voditi do osjećaja neprihvaćenosti
S druge strane, zbog svoje inteligencije, darovito dijete može postati preautoritativno, previše ''šefovati'' te nevoljko slušati mišljenja drugih. Frustracija sobom i drugima te manjak tolerancije spram svojih vršnjaka, braće ili sestara vidno otežava svakodnevno funkcioniranje te može dovesti do osjećaja neprihvaćenosti, osamljenosti, potištenosti, tuge, agresije, zlouporabe sredstava ovisnosti i slično.
Uloga roditelja u odgoju darovitog djeteta nije nimalo laka
Kroz njihovo odrastanje potpora obitelji u prihvaćanju njihove različitosti i formiranja pozitivne slike o sebi vrlo je važna. Usprkos velikom potencijalu kojega nose, darovitoj djeci potrebna je pomoć u usklađivanju misli, osjećaja i ponašanja, korištenju vlastitih snaga, prihvaćanju ograničenja. Formiranje prijateljstva van kruga obitelji još je jedan način osnaživanja darovitog djeteta. Osim druženja s djecom iste kronološe dobi daroviti pojedinci imaju potrebu i za provođenjem vremena s djecom sličnih intelektualnih sposobnosti. Upoznavanjem djece slične sebi umanjuje se osjećaj različitosti te shvaćaju kako djeca slična njima imaju slične teškoće.