Začinska biljka ljupčac (Levisticum officinale) ne samo da jela čini ukusnijim, već je i vrlo ljekovita. Aromom podsjeća na mješavine suhih začina, koje se dodaju u gotovo svako jelo, a listovi liče na celer. U odnosu na druge biljke je neupadljiva, ali karakterističnim mirisom neodoljivo privlači. To najbolje znaju Austrijanci, Njemci i Francuzi, kod kojih postoji duga tradicija uzgoja ove začinske biljke.
U sušenom ili svježem stanju dodaje se namazima, supama, sosovima, pečenjima i raznim jelima od mesa. Posebnu aromu daje ljutenici i ajvaru, ali ne treba pretjerivati, jer ima jak miris. Ovo se odnosi i na jela koja se dugo kuhaju.
Za ljupčac su znali stari Rimljani i Grci, gdje je dospio iz južnog Irana. Stari narodi su žvakali njegove sjemenke da olakšaju varenje, a taj običaj u srednjem vijeku su preuzeli monasi Benediktinci. Oni su ga prenijeli na sjever Evrope, gde je mirisom ispunjavao vrtove manastira. Postao je poznat kao "biljka sveštenika", od koje su pravili glavni začin i lijek. Osim toga, u narodu je poznata i kao "biljka ljubavnika" zbog afrodizijačke moći.
Narodni ljekari ga preporučuju kod problema sa bubrezima, lošeg varenja, nadimanja i drugih tegoba probavnog trakta. Ljupčac podstiče rad jetre, žuči i slezene. Pomaže kod otoka nogu, upale bešike, migrene... Posebno je djelotvoran u spriječavanju neprijatnog i jakog znoja, kamena u bubregu i nervoze.
Ne preporučuje se trudnicama, jer ima jako diuretičko djelovanje. Ne smije da se uzima ni kada je povišena temperatura.
Ljekoviti su svi dijelovi biljke, posebno sjeme i korijen koji se iskopava u rano proljeće ili kasnu jesen. Korijen sušenjem ne gubi miris, a sadrži mnoštvo korisnih sastojaka - eterično ulje, saharozu, skrob, tanin, gumu, smolu, jabučnu i anđelika kiselinu. U manjim količinama svi sastojci se nalaze i u drugim dijelovima biljke. Zanimljivo je da, ako se u malim količinama daje životinjama, mlijeko i meso poprimaju njegovu aromu.
ČAJ I VINO
Čaj za bolji rad bubrega pravi se tako što se 2 kašičice suhog korijena prelije sa 2,5 dl hladne vode, a zatim se zagrije do ključanja. Potom se pije dva puta dnevno, ujutru i uveče, bez šećera, u malim gutljajima. Takođe, umjesto čaja može da se uzima u prah samljeven korijen, pola do jedne kašičice, sa malo vode.
Vino od ove biljke poboljšava rad jetre, žuči i slezene, a sprema se tako što se 2 kašike smrvljenog sjemena stavi u litar bijelog vina i ostavi nedjelju dana. Nakon toga, svakoga jutra, na prazan stomak, pije se mala čašica vina.
Iz sjemena može da se iscijedi i ulje, koje pomaže kod bolova i grčeva u trbuhu. Da bi se otklonile tegobe, pije se 5 do 8 kapi ulja dodatih u kašiku toplog bijelog vina. Postupak se ponavlja dok tegobe ne prestanu.