O ishrani sirovim voćem i povrćem nikada kraja. U najkraćem: ishrana sirovim voćem i povrćem siguran je put prema zdravlju i dugovjećnosti.
Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući prirodnu, sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njene bitne sastojke, upropaštavajući je, da bi nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao direktna posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.
Bolesti – zatrovanost tijela
Protiv hiljadu bolesti proizvode se nebrojene hiljada lijekova. U stvarnosti postoji jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, ni jedna terapija, nijedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti, a budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe. Uzrok bolesti je samo jedan; zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.
Trovanje ljudi osiguravaju kuhanjem hrane, koja na razne načine šteti organizmu. Čitava se plemena u nekim narodima prehranjuju sirovom biljnom hranom. Oni su zdravi, veseli i dobronamjerni.
Danas ljudi masovno jedu masne slana jela, masne kolače, preko 100 vrsta hljeba premazanog maslacem, margarinom, obloženog masnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. I sve to ˝ispiru˝kafom i crnim čajem, pivom, vinom, i rakijom. Zatim još čokolada, praline i cigarete. Preobilna prehrana jednostranom, nepotpunom kuvanom hranom i s premalo kretanja uzroci su svih akutnih i hroničnih bolesti. 99% ljudi se hrani nezdravo na ovaj ili onaj način. Ovaj tekst je namijenjen onima koji teže ka tome da se oslobode (ne samo sadašnjih oboljenja) već preventiraju i zauvijek se izliječe svih budućih eventualnih bolesti i starenja i to se odnosi I na starije ljude, srednjovječne i mlade. Raw food (sirova hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, kojemu se okreće sve više i više ljudi, te ono postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.
Rak – stvarni potomak kuvane hrane
Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vijekovima jede kuvanu hranu, na kraju se tomu i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti sirovo. Istina jest da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju. Vatra ubrzo uništi hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata, nekoliko puta više od onoga što je stanicama potrebno.
Zato, civilizovan čovjek je žrtva raznih bolesti češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Stanice raka su direktna posljedica degenerirane hrane.
Vatra i hrana životinjskog porijekla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Nauka je do sada uspjela prepoznati samo zanemarivi broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih život ne može opstati. Bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne pređe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.
Budući da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi stanica bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast stanica. Te se stanice odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo žderu građu tkiva što pluta međustaničnim tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži tvari što ih sladokusni biolozi hvale; bjelančevine (posebno one životinjskog porijekla), masnoće i svi dušni spojevi.
Neposlušne i prkosne stanice potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu, ljudsko tijelo. Te novo stvorenje zove se rak, stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekova ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.
Građevinski materijal za naše tijelo
Ljudski je organizam remek djelo prirode, ono je najzamršenija fabrika izgrađena tokom milijarde i po godina. Istovremeno, priroda nam je podarila na korištenje sunčeve zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklađivanje hiljada zamršenih djelovanja u našem organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.
Kada je živi oblik nastao na našoj planeti, prirodi je bio na raspolaganju samo bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće, kojim je uspjela stvoriti prve jednostanične organizme. Pa kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svome građevnom materijalu dodaje nove funkcije životinjskog organizma.
Ovom zadaćom priroda je tokom milijardu i po godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednostanične životinjske organizme, pražive, iz kojih su nakon toga nastala čuda. Na nesreću, kako govore prehrambeni stručnjaci koji zagovaraju sirovo, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, ona ide unazad divovskim koracima.
Ovisnost o kuvanoj hrani – najgori od svih poroka
Mnogi će se vjerujem zapitati; zašto ni jedan od brojnih naučnika i profesora ne uviđa ove jednostavne istine, te zašto nam nitko ne govori da je navika jedenja kuvanog neprirodna i opasna? Razlog toga jest to što je cijelo čovječanstvo ovisnik o hrani i ta ovisnost je sve zaslijepila. Niko ne shvaća da je jedenje kuvanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka. To nije samo ovisnost za samo jednom tvari nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za hiljadu stvari. Osim toga kratkovidni potrošači kuvanoga vidjeće bogatstvo i raznovrsnost u mnogostrukosti načina na koji se hrana upropaštava, a upravo ta mnogostrukost umnožava štetnost.
Čovjek je ovisnik o otrovima poput alkohola, čaju, kafi, kakaou, duhanu, itd, jak osjećaj potrebe za tim stvarima potiču njima odgovarajući otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu unosom masti, šećera, aditiva, konzervansa... Kuvana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u stjenkama krvnih žila i žilica, između zglobova, u središtima masnih stanica i crijevima. Uzroci oboljenja (od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje) jest sluzna supstanca, koja se stvara na stjenkama našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krompira, jela od žitarica, životinjskog mesa, itd. i tim nastaje želatinasti škrob (sluz) iliti pasta kakvu koriste stolari i knjigoveže za lijepljenje.
Te otpadne sluzne tvari se zatim nagomilavaju u našem organizmu godinama, s obzirom da ono nije u mogućnosti probaviti tešku građu mesa, ono se također taloži u crijevima gotovo cijeli život. Svako ko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje sam će posvjedočiti velikim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja. Naravno da svaki organizam već sadrži sluz (npr.limfu, sluzavu tvar u crijevima), no ova toksična sluz, nastala od hrane jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove, temperature, prejako hlađenje (prehlade) itd. Sirova hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne tvari, nikada iznova ne stvore u vašem probavnom sistemu.
Upravo ova sluz, i toksini koje tokom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju ovisnost o njima. I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuvane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o očitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataloženima u ljudskom organizmu.
Sirova hrana – čovjekova jedina hrana
Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuvane hrane. Tada bi se tada mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uslovom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina! Kuvana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog vijeka. Naravno, uz prirodnu hranu čovjek, mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi; rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
(NN)