Prema stručnjacima, niz suptilnih faktora može imati ključnu ulogu u tome. Međutim, ono što je dobro, ili loše, jeste da takva sviđanja i privlačnost može brzo nestati, ali se u vratiti.
Trenutna privlačnost
– U određenim situacijama privlačnost može ići u suprotnom pravcu – privlačnost prema partneru, na primjer, može nestati, a onda se kasnije iznenada ponovo pojaviti – kaže seksualna terapeutkinja Lei Noren pa dodaje:
– Kada je riječ o trenutnoj privlačnosti s kojom se mnogi mogu poistovjetiti, obično je pripisujemo stvarima koje zapažamo, poput nečijeg izgleda. Nije neuobičajeno da imamo “tip” osobe koja nam se dopada, i to često određuje prvi trenutak privlačnosti. Ipak, postoje mnogi drugi faktori koji utiču na privlačnost više od samog izgleda.
Bliskost: Vjerovatnije je da će nas privući neko ko nam je geografski bliži, kao osoba koja živi u našem komšiluku ili kolega s posla.
Sličnost: Veće su šanse da nas privuče neko ko nam je sličan. Ipak, to što smo slični ne garantuje dugotrajnost veze niti koliko ćemo biti srećni zajedno.
Tjelesno uzbuđenje: Kada upoznamo nekoga ko nam je nepoznat i fizički smo uzbuđeni (na primjer, imamo ubrzan puls zbog adrenalina), šanse za trenutnu privlačnost se povećavaju.
Raspoloženje: Skloni smo da volimo ljude zbog kojih se osjećamo dobro. Takođe, volimo druge više kada smo sami u dobrom raspoloženju, čak i ako to nisu ljudi zbog kojih se u startu osjećamo prijatno.
Manji izbor: Kada imamo manje potencijalnih partnera na raspolaganju, skloni smo da one koji su prisutni doživljavamo kao privlačnije. Štaviše, ako izgleda da je teže doći do određenih partnera, oni postaju još privlačniji, objašnjava Lei Noren.
Izgled: Ljude svih polova privlače osobe koje smatraju fizički privlačnim. Ipak, privlačnost može zavisiti od toga kako drugi vide tu osobu i u kakvom smo okruženju (tj. da li ima drugih privlačnih ili manje privlačnih ljudi u istoj prostoriji).
– Izgled je obično važniji na početku veze nego kasnije tokom dugotrajnog odnosa – dodaje Lei.
Hormoni i neurotransmiteri: Privlačnost je djelimično određena našim čulom mirisa i prisustvom feromona. Takođe, viši nivoi oksitocina i dopamina mogu pojačati osjećaj privlačnosti