Nezahvalno je definirati i odrediti dobnu granicu iza koje možemo govoriti o osobi starije životne dobi. Još uvijek se to smatra granicom od 60 i više godina. Međutim, često kronološka i fiziološka (biološka) dob nisu sukladne pa se događa da je biološka dob znatno niža od kronološke i obratno piše Index.
Danas osobe starije životne dobi jako malo vremena posvećuje sebi i tjelesnoj aktivnosti. Važnost tjelesne aktivnosti za stariju populaciju kao da se zaboravila ili ne vrijedi. Zglobovi, kosti, hrskavice, ligamenti i mišići čine sustav za pokretanje tijela. Prema podacima osobe starije životne dobi najčešće imaju problema s reumatskim bolestima, osteoartritisom, rahitisom, smanjenom tjelesnom aktivnošću i prekomjernom tjelesnom težinom. Ukoliko osoba ne vježba bolovi se javljaju često, a s godinama postaju sve jači i još češći. Kako bismo spriječili takve nelagode potrebno je promijeniti životne navike. Poželjno je uspostaviti pravilnu prehrambenu ravnotežu i početi se kretati. Jako je važna tjelesna aktivnost koja je danas zbog raznih obaveza zapostavljena. Nažalost, veliki dio populacije je okupiran poslom i ostalim obavezama, pa im briga za svoje zdravlje i tjelesno vježbanje nije prioritet.
Hodanje, planinarenje, trčanje, vožnja bicikla, plivanje, ples, vježbanje u teretani su tjelesne aktivnosti koje ovise o afinitetu pojedinca. Te aktivnosti mogu biti od velike koristi u sprječavanju tegoba vezanih uz lokomotorni sustav u kasnijoj dobi. Također je poželjno da se osobe starije životne dobi njima bave uz nadzor educiranih stručnjaka, redovite preglede kod liječnika i pravilno doziranje opterećenja.
Nizom istraživanja dokazano je da osobe tzv. treće životne dobi koje su redovito tjelesno aktivne imaju manje zdravstvenih tegoba nego što je uobičajeno u njihovim godinama (Kević, Zečić, Mrgan, 2012). Bavljenje tjelesnom aktivnošću doprinosi poboljšanju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Osobe koje se redovito bave tjelesnom aktivnošću imaju jači imunološki sustav od onih koji ne vježbaju, bez obzira na dob.
U današnjem društvu sve je učestaliji sjedilački način života, malo kretanja, brza i nepravilna prehrana, a loše navike kroz mladost ostavljaju traga u starosti. Tjelovježba u starijoj životnoj dobi ima za cilj održati ili poboljšati motoričke i funkcionalne sposobnosti, kao i prevenciju (sprječavanje) nekih bolesti. Redovita tjelesna aktivnost najzdravija je životna odluka u svakoj životnoj dobi. Ona pridonosi tjelesnom i psihičkom zdravlju (Zdeslav Kekez, 2013).
Redovita tjelesna aktivnost primjerena stanju i dobi osobe (pojedinca), pravilna i uravnotežena prehrana i dovoljno sna poboljšavaju kvalitetu života i čine život dužim.