Bitke koje se vode u mnogim porodicama kako bi dijete bolje jelo često završavaju bez jasnog ishoda, ili čak u korist djeteta. Apetit zdravog djeteta može biti promjenjiv, pa ne mora svaki dan jesti istu količinu hrane.
Povremeno odbijanje hrane nije razlog za zabrinutost, naročito ako dijete nije sklono velikom apetitu, nije mršavo, ali ni pretjerano dobro hranjeno. Takva djeca obično jedu onoliko koliko im je potrebno. Nikada ne treba uspoređivati dijete s krupnijim vršnjacima. Bitno je pratiti njegov individualni rast i razvoj, što roditelji mogu učiniti kroz redovite preglede.
Međutim, ako dijete duže vrijeme ima slab apetit ili ne napreduje u rastu, potrebno je konzultirati liječnika. Rijetko se događa da dijete ima stvaran problem s apetitom, jer hrana je nužna za životne funkcije, a instinkt za preživljavanjem vrlo je snažan. No, u ranoj dječjoj dobi odbijanje hrane često predstavlja izazov za roditelje, jer dijete nije u stanju verbalno izraziti svoje nezadovoljstvo, već to iskazuje odbijanjem hrane.
Evo nekoliko najčešćih razloga zbog kojih dijete može odbiti jesti u drugoj godini života:
Hrana mu se ne sviđa, bilo zbog okusa ili izgleda.
Dijete je pod prisilom da pojede obrok ili ga se požuruje.
Hrana je prevruća ili dijete ima negativno iskustvo s prethodnim obrokom.
Želi piti prije nego jesti.
Nije gladno ili je umorno.
Osjeća nelagodu zbog nicanja zubi ili neudobnih pelena.
Ne sviđa mu se tanjurić ili zdjelica iz koje jede.
Želi jesti samo, ali mu roditelji to ne dopuštaju zbog mogućeg nereda.
Draže mu je piti juhu iz šalice nego jesti žlicom.
Pomanjkanje apetita kod predškolskih djece često ima psihološke uzroke koji nisu uvijek očiti. Ako dijete duže vrijeme ne pokazuje interes za obrok, važno je konzultirati pedijatra. Ako liječnički pregledi ne otkriju fizičke probleme, moguće je da su uzrok nepravilnosti u pristupu hranjenju.
Razlozi za slab apetit u djece mogu biti različiti, a često su povezani s razvojnim fazama kroz koje djeca prolaze. Jedan od najvažnijih razloga je negativizam, koji je dio razvoja osobnosti. U toj fazi, dijete treba strpljenje i nikako ga se ne smije prisiljavati da jede. Prisilno hranjenje samo će izazvati otpor, pa dijete može početi odbijati hranu, prolijevati je ili izbjegavati žvakanje. Djeca često koriste obrok kao priliku da privuku pažnju roditelja, pa će odbiti hranu koju roditelji najviše žele da pojedu.
Igra hranom također je česta u dobi od 10 mjeseci do dvije godine. Djeca u toj fazi istražuju hranu na različite načine, bacajući je, stavljajući u ruke ili na kosu, što često rezultira neredima. Roditelji to ponekad doživljavaju kao znak da dijete nema apetit, ali to je često samo faza koju treba strpljivo proći.
Razvoj negativnih uvjetnih refleksa također može biti uzrok odbijanja hrane. Ako je dijete prisiljeno da pojede obrok, ono može povezati vrijeme obroka s neugodnim iskustvom, što može izazvati plač ili odbijanje hrane.
Prihvaćanje hrane prema izgledu također je uobičajeno kod djece. Djeca mogu odbiti obrok iako ga nisu okusila, samo zbog toga što im se ne sviđa izgled hrane, poput zelenih povrća. Zbog toga je važno nuditi različite vrste hrane i ne siliti dijete da pojede nešto što mu se ne sviđa, jer će to samo pogoršati situaciju.
Samostalno hranjenje je još jedna faza u kojoj djeca žele preuzeti kontrolu nad hranjenjem. Iako još nisu vješta, često žele držati bočicu ili žlicu, što može uzrokovati nered. Roditelji bi trebali biti strpljivi i poticati dijete da se hrani samostalno, čak i ako to znači nered.
Individualne varijacije u apetitu također postoje. Neka djeca jedu puno, dok druga jedu manje, a razlike u težini i rastu ne znače nužno problem. Iako roditelji često procjenjuju koliko bi dijete trebalo pojesti, važno je zapamtiti da apetit može varirati od obroka do obroka, pa čak i od dana do dana. Djeca mogu imati slabiji apetit zbog nesigurnosti (npr. zbog polaska u vrtić, obiteljskih problema ili promjena u rutini), što može uzrokovati odbijanje hrane.
Kako doskočiti ovom problemu? Evo nekoliko savjeta:
Svako dijete ima apetit koji odgovara njegovim potrebama, i to treba poštovati.
Ponudite djetetu širok izbor hrane, uključujući voće, povrće i proteine, ali nemojte nuditi samo ono što ste sigurni da će pojesti.
Nikada ne silite dijete da pojede obrok. Nemojte ga moliti da jede, niti ga zabavljati dok jede.
Držite se rasporeda obroka kako bi dijete steklo naviku i bilo gladno kada dođe vrijeme za jelo.
Ako dijete odbije jesti, nemojte mu pripremati alternativni obrok. Ponudite mu hranu na sljedećem obroku.
Redovito nudite hranu koju je dijete već odbilo. Navike se mogu promijeniti s vremenom.
Budite dobar primjer svojoj djeci u pogledu prehrambenih navika.
Zimska superhrana – namirnice koje jačaju imunitet
