Kako utjecaj toksičnih roditelja oblikuju naš život?

Figure majke i oca mogu značiti različite odnose u različitim porodicama, posebno u jednoroditeljskim ili višegeneracijskim domovima. Uz to, kroz razgovor sa Majoj Savanović Zorić, psihologom i porodičnim psihoterapeutom prvenstveno ćemo se osvrnuti na to što znači imati toksični odnos sa majkom.

Takođe ćemo doznati kako ovi odnosi mogu uticati na nečije samopouzdanje i kako se ta veza može prenijeti u odraslo doba.

Za početak, Majo recite nam šta označava termin „toksična veza“?

Da bismo razumjeli šta znači imati toksični odnos sa roditeljima, bitno je razumjeti šta taj izraz znači u vezi sa bilo kojim odnosom.

Jednostavno rečeno, toksična veza je u kojoj je vaše mentalno, psihičko ili fizičko blagostanje dovedeno u opasnost. Često se toksične veze mogu proizvesti iz dobre volje, na primjer ako se roditelj previše uplete u zamršenosti vašeg privatnog života jer ne želi da se nešto loše dogodi.

Međutim, ovo može lako preći u vezu koja nema lične granice. Prepoznavanje da imate toksičnog roditelja – i da možda ponavljate to ponašanje – može biti teže nego shvatiti da je prijatelj ili kolega otrovan. Pošto su oni vaši roditelji, ne želite sumnjati. I pošto ste čitavog života pratili njihovo ponašanje, može biti teško reći šta je negativno, a šta pozitivno. Ali postoje načini na koje možete reći da li je ponašanje vaših roditelja toksično. I koliko god to emocionalno opterećujuće, postoje načini da se izborite.

Koji su to znaci toksičnih odnosa roditelja i djece?

Nije neobično imati komplikovan odnos sa roditeljima. Kao i vi, vaši roditelji su samo ljudi, podložni istim reakcijama i emocijama. Ali gdje je granica između porodičnih svađa i toksičnog ponašanja?

Emocionalno zlostavljanje, verbalna viktimizacija i razvoj dječjih negativnih inferencijalnih stilova i simptoma depresije, samo su neki od znakova. Ako se pitate jeste li vi ili neko koga poznajete iskusili toksični odnos roditelj-dijete, zapitajte se jeste li svjedočili ili iskusili ove stvari:

Okrivljavanje

Toksični roditelji često krive svoju djecu za vlastite probleme. Na primjer, ako je roditelj stalno uznemiren zbog prljave kuće, vjerovatno će okriviti svoje dijete za nered, čak i ako dijete nije učestvovalo u njegovom stvaranju.

Nedostatak empatije ili razumijevanja

Toksični roditelji se obično ne trude razumjeti svoju djecu i njihove borbe. Ovo se može odnositi na njihovo dijete kojem loše ide u školi, sportu ili bilo kojoj aktivnosti. Što je još gore, oni se obično žale na svoje dijete ili ga grde zbog bilo kakvog ponašanja za koje smatraju da je nedolično. Kao rezultat toga, dijete se može osjećati kao da nema gdje da se obrati za podršku.

Eksploatacija

Toksični roditelji očekuju mnogo od svoje djece, ali im ne daju mnogo zauzvrat. Primjer bi mogao biti da očekuju da dijete stalno svoje želje i htjenja prilagođavaju njihovim planovima, ali ne i da oni to rade zauzvrat.

Negativnost

Toksični roditelji nisu samo negativni prema svojoj djeci, oni su često negativni prema stanju u svijetu, posmatrajući svijet kao opasno i nepovjerljivo mjesto. Obično će to izraziti svojoj djeci, što može dovesti do više stresa za dijete.

Ako se ovi problemi nastave i u odrasloj dobi, važno je prepoznati kada se to dešava i napomenuti svom roditelju da nećete tolerisati ovakvo ponašanje. Ako vas to stalno pogađa, možda je vrijeme da razmislite o ograničavanju količine komunikacije koju imate sa roditeljima.

Zašto ovi odnosi mogu uzrokovati veliku štetu?

Toksično roditeljstvo može imati razoran efekat na dijete i kratkoročno i dugoročno.

Osjećam se u zamci

Jedna od najvećih kratkoročnih posljedica za dijete koje je žrtva toksičnog roditeljstva je stalni osjećaj da je zarobljeno.

„Bilo da se radi o fizičkom, verbalnom ili emocionalnom zlostavljanju, osjećate se zarobljenim ako ste dijete“, kaže Maja. „Nije kao da dijete može samo da ustane i ode, da ode da živi samo. Prepušteni ste na milost i nemilost ljudima koji nas vole i brinu o nama."

Utjecaj na buduće odnose

Još više uznemiruju dugoročni efekti toksičnog roditeljstva na dijete.

„Vaši roditelji su vaš uvod u svijet“, primjećuje Maja.

"Mislimo da je ono što vidimo u njihovom ponašanju normalno dok ne napunimo 5 ili 6 godina." Ako ste dijete toksičnih roditelja, kaže ona, tek tada ste dovoljno stari da shvatite da to toksično ponašanje možda nije normalno. Do tog trenutka, međutim, veliki dio štete je učinjen.

„Ovo su naučena ponašanja koja možemo nastaviti da održavamo na drugima, kao i na sopstvenoj djeci“, dodaje ona.

"Ako ste odgajani misleći da je toksično ponašanje normalno, onda ćete misliti da se tako treba ponašati i sa svojom djecom." To može oštetiti i odnose izvan vaše porodice. „Ako ne razumijemo kako da se ophodimo prema ljudima i kako da budemo u recipročnim odnosima, gdje postoji davanje i uzimanje, onda se to može proširiti i van vaše porodice“, dodaje psiholog i psohoterapeut Maja Savanovioć Zorić.

Kako se nositi sa toksičnim roditeljima?

Iako je pronalaženje terapeuta svakako dobra ideja, postoje stvari koje možete učiniti svaki dan kako biste bili sigurni da upravljate svojim emocijama na zdrav način.

Postavite granice i držite ih se: čak i ako još uvijek živite pod krovom svojih roditelja, možete postaviti fizičke i emocionalne granice. Ovo je posebno važno u odrasloj dobi. U oba slučaja, jasno dajte do znanja roditelju da ćete, ako se te granice ne poštuju, ograničiti kontakt ili vrijeme provedeno s njima. Primjer zdrave granice bi bio ograničavanje broja telefonskih poziva koje prihvatate od roditelja ili davanje do znanja da ne mogu nenajavljeno svratiti u vaš dom.

Budite eksplicitni, ali ljubazni u objašnjavanju ovih granica svojim roditeljima, a zatim stani uz njih držeći svoju riječ.

Vodite računa o sebi: to znači fizički kroz vježbanje i dobru ishranu, kao i mentalno traženjem terapije i učestvovanje u aktivnostima poput meditacije ili nekog drugog vida opuštanja.

Pronađite načine da izrazite svoje emocije: to može biti kroz sport, vježbanje ili umjetnost. Glavna stvar ovdje je pronaći konstruktivan način da pustite svoje emocije van.

Vježbajte izražavanje svojih potreba: Vježbajte formiranje zdravih odnosa sa drugima tako što ćete izraziti svoje potrebe i reći kako se osjećate. Ovo će vam takođe pomoći da izbjegnete stalno traženje odobrenja od drugih.