Šta učiniti ako dijete čupa kosu, grebe kožu i gricka nokte?

Za roditelje ovo ponašanje može biti zbunjujuće i uznemirujuće, posebno zato što mala djeca često nisu u stanju izraziti svoje osjećaje ili razloge za čupanje kose.

Skrbnici mogu primijetiti kako dijete vuče, uvija ili čupa kosu, što može dovesti do primjetnog gubitka kose, obično u obliku ćelavih područja na tjemenu. Također, trepavice i obrve mogu biti pogođene.

Važno je obratiti pažnju na navike poput grickanja ili jedenja kose jer to može dovesti do ozbiljnih problema poput trihobezoara (nakupine kose u želucu), koji zahtijeva medicinsku intervenciju.

Još jedan oblik repetitivnog ponašanja usmjerenog na tijelo je poremećaj čupanja kože (ekskorijacija), može se kod male djece manifestirati u obliku grickanja noktiju, grebanja kože ili čupanja krastica. Grickanje noktiju, iako često zanemareno, može postati problematično ako ošteti nokatnu ploču ili poveća rizik od infekcije.

 Ova ponašanja mogu započeti kao dio senzornog istraživanja tijekom razvoja, ali mogu eskalirati i uzrokovati vidljive ozljede, otvorene rane ili ožiljke.
 
Zašto se ova ponašanja javljaju kod male djece?

Kod male djece ova ponašanja često proizlaze iz:

samoregulacije – slično sisanju palca, ovakva ponašanja mogu biti smirujuća ili pružati utjehu; osjećaji povezani s čupanjem kose, čupanjem kože ili grickanjem noktiju mogu biti ugodni i pomoći djetetu u suočavanju sa stresom, dosadom ili umorom

privlačenja pažnje – iako rijetko, neka djeca mogu koristiti ova ponašanja kako bi privukla pažnju skrbnika, posebno ako su prethodno izazvala reakciju.

Stres, promjene u okolini ili razvojne prekretnice također mogu potaknuti ili pogoršati ova ponašanja. Istraživanje ukazuje na genetsku povezanost, pri čemu su djeca iz obitelji s poviješću anksioznih poremećaja ili repetitivnih ponašanja usmjerenih na tijelo sklonija razvoju ovih ponašanja.

Za roditelje ova ponašanja nisu odraz lošeg roditeljstva. Iako mogu osjećati krivnju ili uznemirenost, važno je razumjeti da oni nisu uzrok, ali mogu igrati ključnu ulogu u upravljanju i rješavanju tih ponašanja.

Kada se ponašanje smatra repetitivnim ponašanjem usmjerenim na tijelo?
Repetitivno ponašanje usmjereno na tijelo može se dijagnosticirati samo ako uzrokuje značajan stres, poteškoće u funkcioniranju ili fizičke ozljede poput gubitka kose ili oštećenja kože, prenosi Kreni Zdravo..

Kod djece mlađe od pet godina ova ponašanja često su privremena i mogu nestati bez intervencije, za razliku od kroničnih obrazaca kod starijih pojedinaca. Međutim, trenutno nije moguće predvidjeti koji će slučajevi postati trajni.

Kako pomoći djeci s repetitivnim ponašanjem usmjerenim na tijelo?

Skrbnici mogu primijeniti nekoliko strategija kako bi pomogli u upravljanju ovim ponašanjima:

pružite alternativne metode smirivanja – ponudite igračke s teksturom, dekice ili predmete za osjetilno istraživanje kako biste preusmjerili djetetovu pažnju
koristite pozitivno poticanje – pohvalite i ohrabrite dijete kada pokazuje alternativna ponašanja, čime ćete ojačati zdravije navike; izbjegavajte kažnjavanje jer to može povećati stres i pogoršati ponašanje
smanjite stresore iz okoline – prepoznajte i uklonite situacije koje često prethode ovim ponašanjima; održavanje dosljedne rutine i stvaranje smirujućeg okruženja može biti korisno
potražite stručnu pomoć – ako ponašanje postane ozbiljno ili ometa djetetovu svakodnevicu, obratite se terapeutu specijaliziranom za repetitivna ponašanja usmjerena na tijelo.

Čupanje kose, grebanje kože i grickanje noktiju kod male djece može zabrinuti roditelje, ali rano prepoznavanje i nenasilne intervencije mogu značajno pomoći.