Gorile koje same sebe iscjeljuju možda drže ključ za otkriće novih lijekova

Gorile koje same sebe iscjeljuju možda drže ključ za otkriće budućih lijekova, tvrde naučnici.

Istraživači u Gabonu proučavali su tropsko bilje koje jedu divlje gorile, a koriste ga i lokalni ljudski iscjelitelji, identifikujući četiri sa ljekovitim svojstvima.

Laboratorijske studije pokazale su da su biljke pune antioksidansa i antimikrobskih sredstava, piše BBC. 

Jedna je pokazala potencijal za borbu protiv super virusa.

Poznato je da čovjekoliki majmuni sami sebe liječe birajući bilje sa blagotvornim svojstvima.

Ranjeni orangutan nedavno je dospio u svjetske vijesti zato što je koristio biljnu smjesu da zaliječi ranu.

U najnovijoj studiji, botaničari su zabilježili bilje koje jedu zapadne nizijske gorile u nacionalnom parku Mukulaba-Dudu u Gabonu.

Oni su odabrali četiri drveta koja bi mogla biti korisna na osnovu razgovora sa lokalnim iscjeliteljima: kapok (Ceiba pentandra), divovski žuti dud (Myrianthus arboreus), afrička tikovina (Milicia excelsa) i drvo smokve (Ficus).

Kora drveća, korištena u tradicionalnoj medicini za liječenje svega, od stomačnih tegoba do neplodnosti, sadržala je hemikalije sa medicinskim svojstvima, od fenola do flavonoida.

Sve četiri biljke pokazale su antibakterijsku aktivnost protiv najmanje jednog soja virusa otpornog na više lijekova - ešerihije koli.

Kapok je posebno pokazao „izuzetnu aktivnost" protiv svih testiranih sojeva, kažu oni.

„Ovo sugeriše da su se gorile razvile tako da jedu bilje od kojeg imaju koristi, što ističe ogromne rupe u našem znanju kad su u pitanju prašume Centralne Afrike", kaže doktorka Džoana Sečel, antropološkinja sa Univerziteta u Daramu, u Velikoj Britaniji, koja je sarađivala na studiji sa naučnicima iz Gabona.

Gabon ima beskrajne neistražene šume, koje su dom šumskih slonova, čimpanzi i gorila, kao i mnogih biljaka nepoznatih u nauci.

Krivolov i bolesti doveli su do toga da ogroman broj zapadnih nizijskih gorila nestane u divljini.

Oni su na Crvenoj listi Međunarodne unije za konzervaciju prirode u kategoriji kritično ugroženih vrsta.

Istraživanje je objavljeno u časopisu PLOS ONE.