lijek za mršavljenje

Zašto Ozempic ne djeluje jednako kod svih? Odgovor bi mogao biti zapisan u genima

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Zašto Ozempic ne djeluje jednako kod svih? Odgovor bi mogao biti zapisan u genima
Foto: Freepik

Lijekovi koji djeluju putem hormona GLP-1 posljednjih godina privukli su veliku pažnju zbog svoje uloge u liječenju dijabetesa tipa 2 i gojaznosti. 

Međutim, iskustva pacijenata pokazuju da njihovo djelovanje nije jednako kod svih. Dok neki bilježe značajan gubitak tjelesne težine i bolje reguliraju nivo šećera u krvi, drugi postižu znatno skromnije rezultate.

Novo istraživanje sugerira da bi dio odgovora mogao ležati upravo u genetici. Naučnici su identificirali određene genetske varijante koje bi mogle utjecati na način na koji organizam reagira na terapiju zasnovanu na GLP-1 hormonima.

Prema rezultatima studije, kod manjeg dijela populacije postoji mogućnost smanjene osjetljivosti na djelovanje ovih hormona. To znači da organizam, uprkos prisutnosti dovoljne količine GLP-1, ne ostvaruje očekivani biološki odgovor.

Istraživači su godinama proučavali povezanost između genetskih karakteristika i regulacije nivoa glukoze u krvi. Tokom ispitivanja primijetili su da određeni ispitanici teže postižu isti učinak kao osobe bez ovih genetskih promjena, čak i kada imaju slične nivoe hormona odgovornih za kontrolu šećera u krvi.

Stručnjaci ističu da se na osnovu trenutnih saznanja ne može sa sigurnošću tvrditi da će osobe s ovim genetskim obilježjima imati slabiji odgovor na lijekove koji se koriste za mršavljenje. Budući da se takvi lijekovi često primjenjuju u drugačijim dozama nego kod liječenja dijabetesa, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo postoji li direktna povezanost.

Ovo otkriće još jednom ukazuje na važnost individualnog pristupa liječenju. Reakcija organizma na terapiju može zavisiti od brojnih faktora, uključujući dob, zdravstveno stanje, životne navike i genetsku predispoziciju.

Iako su rezultati istraživanja otvorili nova pitanja, stručnjaci naglašavaju da lijekovi koji djeluju putem GLP-1 receptora i dalje predstavljaju značajan napredak u liječenju određenih metaboličkih poremećaja. Istovremeno, upozoravaju da nijedna terapija nije univerzalno rješenje te da odluku o njenoj primjeni treba donositi isključivo u dogovoru s ljekarom.

Naučna zajednica sada nastavlja istraživanja kako bi bolje razumjela zbog čega pojedini pacijenti reagiraju drugačije na istu terapiju. Upravo bi ta saznanja u budućnosti mogla doprinijeti razvoju personaliziranog pristupa liječenju, prilagođenog potrebama svakog pojedinca.