Zdravlje

Kako prepoznati žgaravicu?

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Kako prepoznati žgaravicu?

Žgaravica je osjećaj pečenja, žarenja koji počinje visoko u epigastriju ("žličici") ili u donjem dijelu prsišta i širi se iza prsne kosti, sve do u ždrijelo. Može se širiti i u leđa, a rijetko u ruke. Žgaravica je simptom (pokazatelj) određenog poremećaja ili bolesti u probavnom sustavu, ili neodgovarajućeg načina života i prehrane. Iako najčešće nije pokazatelj teške bolesti ili poremećaja, značajno utiče na psihičko i fizičko zdravlje pojedinca, te smanjuje radni potencijal, piše plivazdravlje.hr.

Šta je žgaravica i zašto nastaje?

Žgaravica je jedna  od  najčešćih tegoba u zapadnoj populaciji,  a toliko je  učestala da  ju mnogi smatraju normalnom i uopće je  ne spominju svojim liječnicima. Javlja se u 20-40 % ljudi, a oko 7 % odraslih ima svakodnevne tegobe. Nastaje uslijed povrata (refluksa) želučanog sadržaja u jednjak zbog slabljenja funkcije donjeg sfinktera jednjaka, mišića koji zatvara jednjak na  mjestu ulaska  jednjaka  u želudac, u kombinaciji s povećanim tlakom  u trbuhu. Donji sfinkter jednjaka djeluje kao ventil, propušta  hranu u želudac, a sprečava  njen povrat u jednjak.  Dodatno refluks  može  olakšati postojanje  želučane (hijatalne) kile.

Žgaravica  se obično javlja unutar sat vremena od obroka (najčešće  obilnijeg).  Žgaravicu provociraju  emocionalni stres, pušenje, alkoholna i gazirana pića, povišen tlak u trbušnoj šupljini kao posljedica nošenja uske odjeće, debljine ili trudnoće. Žgaravicu potiče i masna i pržena hrana,  šećer, čokolada, luk, jaki začini, citrusno voće i jaki čajevi, a tome dodatno doprinose i preobilni obroci, slabo žvakanje i brzo gutanje hrane. Žgaravicu može izazvati fizički napor (dizanje  teških tereta, trčanje i sl.), pogotovo odmah po obroku, kao i ležanje nakon jela, osobito na  desnom boku. Nastanku  žgaravice pridonose lijekovi kao što su nesteroidni antireumatici (većina sveprisutnih lijekova protiv bolova), neki antidepresivi, antihipertenzivi (blokatori kalcijevih kanala), lijekovi za kronični bronhitis ili astmu  (teofilin) i osteoporozu (bisfosfonati). Uz osjećaj žgaravice  česta  je  i regurgitacija, odnosno povrat gorke, kisele ili slane, rjeđe žuke  tekućine  u usta, a  ponekad i hrane. Regurgitacija se češće događa u ležećem položaju ili kod saginjanja. Pojava žgaravice (i regurgitacije) dva i više puta tjedno smatra se značajnom za promjenu kvalitete života.
Zašto je bitno prepoznati žgaravicu?

Žgaravica je simptom (pokazatelj) poremećaja ili bolesti u probavnom sustavu, neodgovarajućeg načina života i prehrane. Dugoročno utječe na psihičko i fizičko zdravlje pojedinca, te značajno smanjuje radni potencijal. Bitno je znati da se žgaravica danas može vrlo uspješno liječiti lijekovima, i, što je još važnije, promjenama životnih navika.
Kod kojih bolesti se javlja žgaravica?

Žgaravica i regurgitacija su tipični simptomi GERB-a (gastro-ezofagealne refluksne bolesti (gaster=želudac, oesophagus=jednjak). Rjeđe se javlja kod  ulkusne bolesti, gastritisa (upale sluznice želuca), bolesnika koji imaju žučne kamence, te kod bolesnika koji imaju usporen rad crijeva (peristaltiku), npr. kod dijabetesa.

Mehanizam nastanka  žgaravice nije  u potpunosti jasan, a pretpostavlja se da je  kombinacija refluksa želučanog sadržaja u kombinaciji s upalom jednjaka, oštećenjem sluznice, preosjetljivošću jednjaka na rastezanje  hranom ili na samu kiselinu, te oslabljenim zaštitnim mehanizmima  jednjaka.
Koje bolesti daju tegobe slične žgaravici?

Najčešće se u praksi simptomi, tegobe nalik na žgaravicu nalaze kod ishemijske bolesti srca (angine pektoris, infarkta srca), a  rjeđe  kod upale  srčanog mišića ili srčane  ovojnice (perikarda). Pritom je značajno da se tegobe obično javljaju uz fizički napor ili psihički stres. Bol se karakteristično širi u donju vilicu, lijevu ili obije nadlaktice, a praćena je osjećajem pritiska, težine, umora, stezanja i nedostatkom zraka. U praksi je zapravo najvažnije pravilno razlučiti tegobe koje su podrijetla probavnog sustava od onih podrijetla srčanožilnog sustava. Ishemijsku bolest srca je vrlo važno poznati na vrijeme. Tu je bitna što hitnija dijagnostika i pravilna terapija, jer neliječena  može  imati po život opasne posljedice. Tegobe slične žgaravici rjeđe su posljedica bolesti kralježnice, kada su često provocirane pokretima tijela ili na pritisak prsišta. Iznimno rijetko su slične tegobe posljedica bolesti pluća, kada su obično praćene drugim simptomima poput zaduhe, kašlja, temperature ili slično.

Ponekad je i liječniku teško zaključiti da li je riječ o žgaravici, ili su tegobe znak bolesti nekog drugog organa ili organskog sustava. Ako dakle uz osjećaj pečenja u prsima imamo i neke druge, gore navedene simptome, svakako je dobro potražiti stručnu pomoć.
Što kada se pojavi žgaravica?

Povremena  žgaravica, pogotovo ako se  javlja nakon teže  hrane, obilnijih obroka ili fizičkog napora koji slijedi odmah nakon obroka ne  treba zabrinjavati, ali nas  treba  potaknuti na razmišljanje  o promjeni prehrambenih navika  i općenito stila  života. Kod  tegoba se može pomoći uzimanjem antacida (lijekova  koji neutraliziraju kiselinu u želucu) i blokatora H2 receptora (npr. ranitidin). Ako imate dvije ili više epizoda žgaravice tjedno ili je ona prisutna dulje vrijeme, te vas ometa u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, trebali biste se obratiti liječniku. Osobito je  važno da li imate žgaravicu tijekom noći,  jer je  ona  opasnija za  nastanak promjena  sluznice  jednjaka i komplikacija izvan probavnog sustava, koje  se inače  javljaju uz žgaravicu, kao što su kronična upala ždrijela,  promuklost, osjećaj knedle u grlu (globus sindrom), kronični kašalj ili astma. Liječnik će  procijeniti vaše  tegobe, te propisati odgovarajući lijek i ponovno naglasiti važnost načina  prehrane  i stila  života. Kod  ozbiljnijih tegoba je to u pravilu inhibitor protonske  pumpe (IPP), lijek koji snažno blokira  lučenje  želučane  kiseline. Povremeno se u terapiju može  uključiti prokinetik metoklopramid, lijek  koji ubrzava peristaltiku i pražnjenje  jednjaka nakon hranjenja ili pojave refluksa, pritom vodeći brigu o mogućim nuspojavama. Tegobe bi trebale prestati kroz 1 do 4  tjedna. Ovisno o odgovoru na  liječenje bit će ordinirana dodatna terapija ili dodatne pretrage, prvenstveno ezofagogastroduodenoskopija, a naknadno moguće i pH-metrija, pretraga kojom se  mjeri kiselost, količina i učestalost refluksa  u jednjak.
Kada raditi endoskopski pregled (gastroskopiju)?

Nakon dugotrajne iritacije i oštećenja sluznice jednjaka kiselinom može se javiti upala jednjaka (ezofagitis), ulkusi jednjaka, suženja (stenoze) lumena jednjaka, kao i moguće premaligne (Barettov jednjak) ili maligne promjene jednjaka. Endoskopsku pretraga jednjaka  i želuca, ezofagogastroduodenoskopiju (ili kolokvijalno gastroskopiju) potrebno je zbog toga učiniti kod  svih osoba muškog spola starijih od 45 godina ili ženskih osoba starijih od 50 godina, a osobito je to važno ako se  žgaravica  javila prvi put. Također je endoskopska  pretraga preporučena (indicirana) ako se uz žgaravicu jave tzv. alarmantni simptomi, kao što su slabokrvnost (anemija), otežano gutanje (disfagija), krv u stolici ili crna stolica (melena), te gubitak na težini. Endoskopski pregled  je indiciran i kod bolesnika  koji imaju žgaravicu dulje  od  dvije godine, kod  bolesnika koji nisu reagirali na  terapiju, kod nejasne dijagnoze, te onih koji imaju noćne simptome uz hijatalnu kilu, pogotovo ako su pritom pretili i pušači.  Stupanj oštećenja  jednjaka nije direktno povezan s  težinom i učestalošću tegoba koje  pacijent  ima.

Nije dakle potrebno kod  svakog pacijenta sa žgaravicom odmah raditi gastroskopiju, jer je  to invazivna pretraga i nosi odgovarajuće rizike, već je treba  raditi vodeći brigu o jasnim, gore navedenim indikacijama.

Ezofagogastroduodenoskopija se radi sondom koja se kroz usta uvodi u jednjak a potom i želudac, kako bi se utvrdio stupanj oštećenja sluznice jednjaka, te da bi se isključila druga stanja koja mogu biti uzrok navedenih tegoba. Pretraga se radi uz lokalnu anesteziju ždrijela, sondom koja  je promjera manjeg od 10 mm, što je znatno manje od zalogaja hrane. Kod  bolesnika  koji ne  podnose  pretragu ili imaju strah od  iste, endoskopska se  pretraga radi u kratkotrajnoj anesteziji. Gastroskopija traje svega nekoliko minuta, a tijekom pretrage se može odmah uzeti uzorak tkiva za daljnju patohistološku analizu (PHD), te utvrđivanje prisutnosti želučane patogene bakterije Helicobacter pylori. Alternativa je radiološka pretraga gastroduodenuma, koja daje znatno manje informacija, a pritom se  pacijent izvrgava  zračenju, pa se danas koristi izrazito rijetko.
Kako se boriti protiv žgaravice?

Najbolji način borbe protiv žgaravice je pokušati promijeniti prehrambene navike i općenito stil života.

Ako je žgaravica uzrokovana prekomjernom tjelesnom težinom, treba smršaviti. Pušenje potiče lučenje želučane  kiseline i žgaravicu, uz sve  ostale  štetne učinke  na  organizam, pa treba razmisliti o prestanku.

Dok jedete, opustite se. Stres povećava lučenje želučane kiseline. Sjednite. Jedite lagano u ugodnoj okolini i ne  pretrpavajte  želudac velikim količinama hrane. Dobro prožvačite hranu. Pokušajte jesti četiri ili pet manjih obroka dnevno umjesto jednog ili dva velika obroka (koji su obično poslije  posla i pred  spavanje!).

Izbjegavajte ljutu hranu, citrusno voće, češnjak, gazirana pića, jako začinjenu hranu i sos od  rajčice. Također izbjegavajte hranu koja izaziva opuštanje donjeg sfinktera jednjaka kao što su masna hrana, čokolada, jaki čajevi, kava i alkohol. Ukratko, izbjegavajte svu hranu koja  vam  smeta.

Otpustite remen. Izbjegavajte nošenje uske odjeće koja izaziva pritisak na trbuh. Povremeno, osobito nakon obilnijeg obroka, žvačite gume za žvakanje jer pojačavaju stvaranje sline, koja pomaže ublažiti pečenje u jednjaku i ispire kiselinu natrag u želudac. Nemojte jesti dva  sata prije odlaska na spavanje ili prije teže  fizičke aktivnosti. Ako vas žgaravica muči tijekom noći, podignite uzglavlje kreveta 15-20 cm, što je  puno korisnije  nego spavati na 3-4 jastuka.

Ako se trudni, žgaravica će vjerojatno prestati nakon poroda. Uzimanje antacida također pomaže. Oni su u trudnoći lijek prvog izbora, jer se ne apsorbiraju iz probavnog trakta i nemaju utjecaja na plod. Mogu se uzimati povremeno blokatori H2  receptora, dok su inhibitori protonske pumpe kontraindicirani. U svakom slučaju u trudnoći se  prije  uzimanja  bilo kakvog lijeka konzultirajte sa svojim  obiteljskim liječnikom ili ginekologom.

Pridržavanjem navedenih preporuka i po potrebi uzimanjem odgovarajuće terapije u najvećem broju slučajeva će tegobe u potpunosti nestati.