U želji da djetetu pruže utjehu i olakšaju odlazak na spavanje, mnogi nesvjesno usvajaju navike koje dugoročno mogu otežati stvaranje zdravih rutina sna.
Prekasno odlazak na spavanje
Mnogi roditelji vjeruju da će beba duže i mirnije spavati ako ostane budna što duže. Međutim, premorene bebe često teže zaspu i češće se bude tokom noći. Nakon trećeg ili četvrtog mjeseca života, stručnjaci preporučuju uspostavljanje redovne večernje rutine i odlazak na spavanje u približno isto vrijeme.
Uspavljivanje isključivo u pokretu
Drijemanje u kolicima ili automobilu ponekad je neizbježno, ali ako beba navikne zaspati samo u pokretu, kasnije može imati poteškoća s uspavljivanjem u vlastitom krevetiću. Dosljedna rutina prije spavanja pomaže djetetu da prepozna kada je vrijeme za odmor.
Reagiranje na svaki zvuk tokom sna
Roditeljima je prirodno da požure do bebe čim zaplače ili se oglasi. Ipak, nisu svi zvukovi znak da je djetetu potrebna pomoć. Neke bebe tokom sna mrmljaju, pomjeraju se ili kratko zaplaču, a zatim se same ponovo umire. Kratko čekanje može pomoći roditeljima da procijene treba li bebi zaista njihova intervencija.
Ljuljanje kao jedini način uspavljivanja
U prvim mjesecima života ljuljanje i uspavljivanje u naručju sasvim su očekivani. Međutim, kako beba raste i počinje razvijati vlastite obrasce spavanja, može se dogoditi da upravo ljuljanje postane jedini način na koji zna zaspati. Budući da se bebe prirodno bude nekoliko puta tokom noći, roditelji se tada često suočavaju s potrebom da ih svaki put iznova uspavljuju na isti način.
Svaka beba je drugačija i ne postoji univerzalno rješenje koje odgovara svima. Ipak, stvaranje predvidive rutine, prepoznavanje znakova umora i postepeno poticanje samostalnog uspavljivanja mogu doprinijeti kvalitetnijem snu – i za dijete i za roditelje.