Izljevi bijesa kod djece: Ima li dublji razlog iza neposlušnosti?
U dobi od 18 mjeseci do pet godina, ispadi bijesa ne moraju nužno ukazivati na "zločestost" ili "neodgojenost" djeteta, već su često dio prolazne razvojne faze. Međutim, ti ispadi imaju značajan utjecaj na formiranje ličnosti djeteta. Zbog toga je ključno kako roditelji interpretiraju te situacije i kako reagiraju prema djetetu.
Neki ispadi bijesa mogu biti tako intenzivni da dijete ostane bez daha, postane crveno u licu ili čak izgubi svijest. To se naziva respiratornom afektivnom krizom. Roditelji se često uplaše takvih epizoda i mogu popustiti djetetu kako bi spriječili daljnje plakanje i eventualno naškodili njihovom zdravlju, piše Adiva.
Postoje okolnosti u kojima su ispadi bijesa češći
Promjene u ritmu života i uobičajnom redu na koje je dijete naviklo mogu izazvati uznemirenost kod djeteta. U toj dobi važno je izbjegavati nepotrebne promjene.
Oduzimanje ili uskraćivanje željenih predmeta, posebno ako se to događa brzo ili grubo, može izazvati burnu reakciju kod djeteta jer ono može misliti da je to trajno. Umjesto toga, treba ponuditi zamjenu ili ih zainteresirati za druge aktivnosti.
Uključivanje roditelja u igru djeteta ili ometanje djetetovih aktivnosti može izazvati negativnu reakciju. Bolje je najaviti planove unaprijed nego postavljati zahtjeve kad dijete već započne svoje aktivnosti.
Visoka emocionalna napetost među odraslim članovima obitelji i neslaganje u odgojnim pristupima mogu negativno uticati na dijete. Za dijete je često problematičnije sukobljavanje među odraslima nego sama različitost u načinu na koji se prema njemu postupa.
Kako spriječiti napade bijesa?
Ujednačen raspored: Održavanje stalnog ritma obroka, odmora i spavanja pruža djetetu osjećaj sigurnosti i predvidljivosti.
Očekivanja primjerena dobi: Važno je uzeti u obzir dob djeteta i prilagoditi očekivanja. Ne treba očekivati previše od malog djeteta, već ga podržati u razvoju korak po korak.
Jasne poruke i razumijevanje: Komunicirajte jasno s djetetom koristeći riječi koje ono može razumjeti. Provjerite je li dijete čulo i razumjelo vaše poruke i pokažite empatiju prema njegovim osjećajima.
Osluškujte djetetove potrebe: Budite svjesni djetetovog emocionalnog stanja i pokažite razumijevanje. Dopustite mu da izrazi svoje osjećaje, ali ga učite prihvatljivim načinima izražavanja.
Postavljanje granica i dosljednost: Postavite jasne granice i budite dosljedni u njihovom održavanju. Bez dosljednosti, dijete može postati nesigurno i ponašati se nepredvidljivo.
Bez zbunjivanja i kažnjavanja: Izbjegavajte zbunjivanje djeteta suprotnim očekivanjima i zahtjevima te izbjegavajte kažnjavanje koje može pogoršati situaciju i povećati nesigurnost.
Pronalaženje prave mjere: Važno je pronaći ravnotežu u odgoju. Treba biti popustljiv u sitnim dječjim zahtjevima, ali istovremeno postaviti jasne granice u važnim pitanjima.