Iako neki očevi žive s porodicom, oni mogu biti emotivno odsutni – fizički prisutni, ali emocionalno nedostupni. Takva distanca može imati dugoročne posljedice na razvoj i sigurnost djeteta.
Kako hladni i nedostupni očevi utiču na djecu:
Rijetko iskazuju emocije
Djeca uče kroz primjere. Kada otac rijetko pokazuje ljubav, pohvalu ili nježnost, dijete može naučiti da su emocije nešto što treba potiskivati. To može utjecati na emocionalnu regulaciju i socijalne vještine.
Ograničena komunikacija
Nedostatak razgovora o osjećajima ili svakodnevnim događajima može kod djece izazvati osjećaj nesigurnosti. Djeca se mogu povući ili naučiti da su njihove emocije nevažne.
Povlačenje i izolacija oca
Kada otac sve radi sam i rijetko uključuje porodicu u odluke, dijete može razviti osjećaj odbačenosti. Osjećaj da roditelj nije pouzdana emocionalna podrška može dugoročno utjecati na samopouzdanje i odnose s vršnjacima.
Ograničena podrška u kriznim situacijama
U trenucima stresa ili problema, odsutni otac često ne pruža utjehu ni praktičnu pomoć. Djeca koja ne dobiju podršku u krizama mogu razviti anksioznost, nesigurnost i teškoće u rješavanju problema.
Zašto je ovo važno za dječije zdravlje
Emocionalna odsutnost roditelja nije samo psihološko pitanje – ona direktno utiče na cjelokupno zdravlje djeteta. Djeca koja odrastaju uz hladne ili distancirane očeve mogu imati veći rizik od problema s mentalnim zdravljem, socijalnom prilagodbom i samopouzdanjem.
Razumijevanje i prepoznavanje ovakvih obrazaca prvi je korak ka podršci djetetu. Terapeutska pomoć, uključivanje oca u emocionalni život porodice i razvijanje zdravih komunikacijskih navika mogu značajno poboljšati emocionalno zdravlje djece.