Tokom ovog prelaza, važno je posvetiti pažnju zdravlju djeteta ne samo u fizičkom smislu, nego i u njegovom emocionalnom i socijalnom blagostanju.
Promjene u prijateljstvima i socijalnim odnosima
Djeca ulaze u novo društveno okruženje gdje se mijenja i njihovo shvaćanje prijateljstva. Odnosi iz predškolskog razdoblja mogu se brzo promijeniti, a dijete se suočava s potrebom razvijanja novih socijalnih vještina i prilagođavanja novoj grupi.
Ako dijete pokazuje poteškoće u pristupu vršnjacima, važno je pružiti mu podršku i kroz igru uloga uvježbavati socijalne situacije. Tako dijete stječe sigurnost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti, što pozitivno utječe na njegovu emocionalnu stabilnost i zdravlje.
Emocionalna podrška i smirivanje u izazovnim situacijama
Neke situacije, poput nelagode u velikim grupama ili nevoljkosti zbog nošenja naočala, mogu uzrokovati stres kod djeteta. Te trenutke može olakšati tehnika dubokog disanja i usmjeravanja pažnje na dah, koja pomaže djetetu da se smiri i povrati kontrolu nad svojim emocijama. Time se jača mentalno zdravlje i otpornost djeteta.
Podrška roditelja i pozitivan stav prema školi
Zdravlje djeteta snažno je povezano s pozitivnim stavom prema školi i učenju. Roditelji mogu pomoći tako što će podržavati entuzijazam djeteta i ne stavljati preveliki naglasak na ocjene, nego na razvoj intelektualnih, emocionalnih i socijalnih sposobnosti.
Samostalnost kao temelj zdravog razvoja
Uvođenje djeteta u nove školske navike treba pratiti i poticanje samostalnosti – bilo da se radi o samostalnom odlasku u školu, prelasku ceste ili vođenju svakodnevnih aktivnosti. Samostalnost razvija osjećaj kompetentnosti, što pozitivno utječe na dječje samopouzdanje i mentalno zdravlje.
Saradnja roditelja i djeteta u školi
Roditelji trebaju biti spremni pomoći djetetu oko školskih obaveza, ali bez preuzimanja potpune odgovornosti. Važno je razlikovati pomoć od preuzimanja zadataka, jer time štitimo emocionalno zdravlje djeteta i učimo ga odgovornosti.