Lijek koji bi mogao spriječiti posljedice traume iz djetinjstva?
Eksperiment je pokazao da bi ciljano djelovanje na jedan od mehanizama odgovora na stres u budućnosti moglo imati terapijsku primjenu i kod ljudi. Ipak, postoji važna ograda: lijek je djelovao samo kada je primijenjen tokom perioda traume, a ne nakon što su se posljedice već razvile.
Istraživanje su zajednički vodili Matijas Šmit s Instituta Max Planck za psihijatriju u Minhenu i Huan Pablo Lopes s Karolinskog instituta u Stokholmu.
Istraživači su mladuncima miševa otežali prve dane života tako što su njihovim majkama davali znatno manje materijala za pravljenje gnijezda. Takvi uslovi izazvali su stres kod majki, a život mladunaca učinili nepredvidivim.
Iako su životinje kasnije izgledale potpuno zdravo, istraživači su uočili zanimljiv obrazac. Kada su ih smjestili u društvene grupe, miševi koji su prošli kroz stresno rano djetinjstvo uglavnom su završavali pri dnu društvene hijerarhije. To se ponavljalo i tokom adolescencije i u odrasloj dobi.
Kod životinja koje su dobile eksperimentalni lijek SAFit2 takav obrazac nije uočen.
Ključnu ulogu ima hormon stresa
Istraživanje se temelji na djelovanju kortizola, glavnog hormona stresa. Kada organizam osjeti opasnost, oslobađa kortizol kako bi se pripremio za reakciju. Nakon prestanka opasnosti, međutim, sistem mora smanjiti taj odgovor.
U tome važnu ulogu imaju receptori za kortizol, dok njihovu osjetljivost reguliše protein FKBP51. Prema rezultatima studije, nepovoljna iskustva u ranom djetinjstvu mogu dovesti do povećane proizvodnje FKBP51. Receptori tada slabije reaguju na kortizol, zbog čega organizam duže ostaje u stanju pojačanog stresa.
„Odgovor organizma putem kortizola ne osjećate. Možete misliti da ste veoma otporni na stres, dok vaše tijelo i dalje proizvodi velike količine kortizola“, objašnjava Šmit.
SAFit2 djeluje tako što blokira FKBP51. Kada je jedinjenje davano majkama tokom stresnog perioda, preko mlijeka je dospijevalo do mladunaca. Životinje su kasnije pokazivale ponašanje slično onima koje nisu bile izložene traumatičnim uslovima.
Promjene nisu bile vidljive samo u ponašanju. Analizom šest regija mozga povezanih sa stresom utvrđeno je da je rano nepovoljno iskustvo promijenilo aktivnost brojnih gena. SAFit2 je velikim dijelom poništio te promjene, posebno u područjima mozga koja učestvuju u regulaciji emocija i sistema nagrade.
Već nastala trauma ne može se jednostavno izbrisati
Rezultati, međutim, ne znače da bi se trauma mogla poništiti nakon što je već ostavila posljedice.
U ovom eksperimentu lijek je davan tokom samog stresnog perioda. Drugim riječima, istraživanje pokazuje potencijal za prevenciju, ali ne i za liječenje već razvijene štete.
Dodatni problem je što bi za preventivnu terapiju bilo potrebno unaprijed znati ko je izložen riziku od dugoročnih posljedica traume.
Može li isti pristup pomoći ljudima?
Za sada nema dovoljno dokaza da bi se SAFit2 mogao koristiti kod ljudi. Eksperiment je proveden samo na mužjacima miševa i njihovim majkama, dok je samo jedinjenje još u eksperimentalnoj fazi i nije odobreno za liječenje ljudi.
Šmit ipak smatra da postoji mogućnost da bi lijekovi usmjereni na FKBP51 u budućnosti mogli imati kliničku primjenu. Mehanizmi odgovora na stres kod ljudi i životinja u mnogim su aspektima vrlo slični.
Danas se poremećaji povezani s traumom, uključujući PTSP i depresiju, često liječe lijekovima iz grupe SSRI, koji djeluju na serotoninski sistem. Oni nekim pacijentima značajno pomažu, ali ne djeluju kod svih.
Ciljano djelovanje na FKBP51 predstavljalo bi drugačiji pristup jer bi pokušalo utjecati na sam mehanizam dugotrajnog stresnog odgovora, a ne samo na njegove simptome.
Takva terapija zasad ne postoji. Ako se jednog dana razvije za ljude, vjerovatno bi bila namijenjena osobama kod kojih postoji visok rizik od dugoročnih posljedica nakon traumatičnog događaja.
Istraživači naglašavaju da je odgovor na traumu individualan. Snažna reakcija neposredno nakon nesreće, nasilja ili drugog traumatičnog događaja normalna je reakcija organizma. Problem nastaje kada stres, strah i poremećaji sna traju sedmicama ili mjesecima.
Za sada, kod takvih simptoma najvažnije je potražiti stručnu pomoć. Eksperimentalni lijekovi poput SAFit2 tek trebaju proći dug put prije nego što bi se moglo govoriti o njihovoj primjeni kod ljudi.