Osobe s autizmom svaki dan trebaju prihvaćanje i podršku

Poremećaj iz autističnog spektra je naziv za neurorazvojni poremećaj kojeg karakteriziraju socijalne poteškoće, kašnjenja u razvoju govora i motorike te problemi u ponašanju.

Obuhvata sve dijagnoze povezane s autizmom koje su ranije bile odvojene, poput Aspergerova sindroma.

Glavni oblici poremećaja iz autističnog spektra, među kojima može biti prisutno preklapanje simptomatologije, su:

• Autizam
• Aspergerov sindrom
• Pervazivni razvojni poremećaj

Šta je autizam?

Autizam je bio-neurološki razvojni poremećaj koji se počinje ispoljavati do treće godine života, a odlikuje se:

- kašnjenjem u razvoju govora ili postojanjem mogućnosti da autistična djeca uopće ne progovore
- odbijanjem kontakta očima
- sklonošću ka ponavljanju izraza, oblika ponašanja, određenih radnji
- mnogo većom osjetljivošću na senzorne informacije od drugih
- stalnim deficitom u komunikaciji, odnosno društvenoj interakciji
- učinkovitijom komunikacijom s drugim autističnim osobama nego sa drugim osobama iz okruženja
- uživanjem u samostalnoj igri, bez društva
- poteškoćama u održavanju pažnje, što je u dijagnostici često udruženo s poremećajem pažnje

Aspergerov sindrom

Ovaj sindrom spada u blaži oblik autizma kojeg odlikuje tendencija ka boljem funkcioniranju, kojeg često prati smanjena koordinacija pokreta ispoljena kao nespretnost. Osobe s Aspergerovim sindromom općenito imaju normalnu ili natprosječnu inteligenciju i mogu biti intenzivno zaokupljeni određenim temama.

Pervazivni razvojni poremećaj (prožimajući razvojni poremećaj)

Pervazivni razvojni poremećaj pokriva široku lepezu simptoma, često se dijagnostira kada djeca postanu malo starija i kada zakašnjeli razvoj postane vidljiviji. Djeca s pervazivnim poremećajem obično imaju prosječne jezičke vještine i ne pokazuju tipična ponavljajuća ponašanja, ali imaju poteškoće u društvenim interakcijama.

Uzroci

Ne postoje dokazi da određeni faktor uzrokuje autizam. Smatra se da i genetika i okoliš doprinose razvoju poremećaja iz autističnog spektra.

Otkriveno je više od 100 gena koji nose rizik od autizma i niz genetskih mutacija koje mogu doprinijeti njegovu razvoju.

Neka istraživanja su pokazala da dob roditelja u trenutku začeća, ekstremna nedonošenost djeteta, te nedostatak kisika mogu povećati rizik ali ga pojedinačno dejstvo nekog od njih neće uzrokovati.

Široka zastupljenost i izloženost male djece ekranima i digitalnim sadržajima u najranijoj životnoj dobi (TV, računala, pametni telefoni) dovode do simptoma sličnih autizmu, kojeg stručnjaci nazivaju pseudoautizam.

Dijagnostika

Od 80-ih godina je u uporabi ADOS test (Autism Diagnostic Observation Schedule) za multidisciplinarnu tj. timsku procjenu komunikacije, socijalne interakcije i maštovitosti, bazirano na životnoj dobi, razvojnoj razini i jezičkim vještinama. U timu koji primjenjuje ADOS trebaju biti psiholog, pedagog, dječji psihijatar i razvojni pedijatar, koji procjenjuju perzistentnost deficita u pomenutim oblastima. Nedostatak ADOS testa je taj što je vremenski zahtijevan i iziskuje adekvatno educiran kadar.

Rasprostranjenost

Autizam je doživotno neurološko stanje koje se manifestira u ranom djetinjstvu bez obzira na spol, rasu ili socio-ekonomski status. Manjak razumijevanja prirode njegovog nastanka i manifestacija ima ogroman utjecaj na oboljele, njihove porodice i zajednice.

Stopa autizma u svim regijama svijeta je visoka – oko 1% svjetske populacije ima poremećaj iz autističnog spektra. Češća je zastupljenost kod dječaka nego kod djevojčica (4 puta češće) mada se ta razlika sve više smanjuje.

Bolja osviještenost i znanje o važnosti prepoznavanja ranih znakova oboljenja dovela je do veće registracije broja oboljelih.

Američko udruženje psihijatara prepoznalo je autizam kao spektar 2013. godine, dok je DSM (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) 2020. godine objedinio sve dijagnoze poremećaja iz spektra autizma, što je dovelo do statističkog porasta oboljelih, registriranih u objedinjenoj dijagnozi.

Principi tretmana podrazumijevaju:

- intenzivnu ranu intervenciju, kada su te mjere ujedno i najučinkovitije – idealno vrijeme za početak intervencije je u periodu oko 24. mjeseca djeteta
- okupacionu i govornu terapiju kao primarne tretmane
- individualizirani tretman učenja odgovarajućim formama ponašanja
- simptomatsku terapiju koja se provodi prema kliničkoj slici.

Prognoza

Kao i kod svih oblika neurodiverziteta, svako dijete ne pokazuje iste znake autizma, što može otežati početnu dijagnozu. Neke od njihovih poteškoća mogu biti uobičajene za dob, dok druge ukazuju na poremećaj autističnog spektra.

Sva su djeca jedinstvena

Stigmatizacija i diskriminacija povezana s neurološkim različitostima ostaju značajne prepreke dijagnozi i terapiji. Uz ranu intervenciju i različite terapije, osobe s autizmom i poremećajima autističkog spektra mogu maksimizirati svoj potencijal, nadmašiti prvobitna niska očekivanja uz napredovanja u razvoju te ostvariti dostignuća na mnogim poljima.

Podizanje svijesti

• Boja autizma je plava, povezana sa smirenošću i prihvatanjem

• Slagalica u duginim bojama ukazuje na raznolikost ispoljavanja oboljenja i mogućnost povezivanja i uključivanja

• Leptir je alternativa slagalici, ukazujući na različitost svake osobe iz autističnog spektra

• Znak beskonačnosti je također alternativa slagalici, često obojen u dugine boje. Predstavlja i ispoljavanje ljubav prema brojevima, što je često zajednička karakteristika mnogih osoba s autizmom.

Šta ako je djetetu dijagnosticiran autizam?

Educirajte se o autizmu i primjerenom poticanju djetetovog razvoja.

Uključite dijete u tretmane koji mu mogu pomoći u razvoju vještina koje mu nedostaju (npr. logoped, edukacijski rehabilitator, radni terapeut), kao i u aktivnosti u zajednici (npr. sport, ples, pjevanje, gluma, likovne radionice itd.)

Pokušajte pronaći načine kako okolinu prilagoditi djetetovim specifičnostima u funkcioniranju (npr. u komunikaciji, senzorici) te istražite po potrebi različite oblike potpomognute komunikacije i pomoćne tehnologije.

Pokušajte opažati i slijediti djetetove interese te ih koristite za učenje i usvajanje novih vještina.

Ako možete, okružite se ljudima koji razumiju potrebe vašeg djeteta i kojima je stalo da ono napreduje.

Pokušajte se povezati s porodicama koje se susreću sa sličnim izazovima, kako biste razmijenili znanja i iskustva te si pružili međusobnu podršku.

Brinite o sebi kako biste mogli brinuti o svom djetetu – osigurajte si vrijeme za odmor, razgovarajte o zabrinutostima, a po potrebi potražite i stručnu pomoć.

Imajte na umu da su mogućnosti osobe s autizmom neograničene, a stereotipna ponašanja djeteta imaju veliko značenje i vrijednost za njega.

Nastojte imati na umu da dijete s autizmom može napredovati u pravom okruženju te da su najuspješnija djeca ona čiji su roditelji posvećeni, optimistični glede njihovih sposobnosti i puni nade za djetetovu budućnost.

Dok neki ljudi s autizmom mogu živjeti samostalno, drugi imaju teška onesposobljenja i zahtijevaju doživotnu njegu i podršku.

Globalni ciljevi održivog razvoja do 2030. godine koje su zemlje članice UN-a usvojile 2015. godine, daju smjernice za ostvarivanje njihovih prava.

Svjetski dan autizma 2024. godine posvećen je osnaživanju osoba s dijagnozama iz autističnog spektra kroz njihove vlastite priče i doživljaje, uspjehe i postignuća u svakodnevnom životu.

Autizam nije nešto što treba „ukloniti“, već razumjeti, a osobe s autizmom ne žele biti „popravljene“, već biti prihvaćene, shvaćene i podržane.

Uz podršku, prilagodbu i prihvaćanje svaka osoba može razvijati svoje potencijale.

Različitost je vrijednost.