Stručnjaci upozoravaju na porast pogrešnih dijagnoza autizma kod djece

Prema riječima stručnjaka, određena ponašanja koja se često povezuju s autizmom ne moraju nužno ukazivati na ovaj razvojni poremećaj. Na primjer, izbjegavanje kontakta očima, povučenost ili specifični obrasci kretanja mogu biti prisutni i kod djece koja se bore s Anksioznost ili drugim emocionalnim izazovima.

Problem nastaje kada se takvi znakovi tumače isključivo kroz prizmu autizma, bez detaljne i sveobuhvatne procjene. Stručnjaci upozoravaju da takva praksa može dovesti do pogrešne dijagnoze, što dugoročno stvara dodatne poteškoće – kako za dijete, tako i za porodicu.

Jedna od ključnih posljedica jeste neadekvatna podrška. Djeca koja zaista imaju autizam mogu ostati bez potrebnih resursa, dok ona koja su pogrešno dijagnosticirana ne dobijaju odgovarajući pristup koji bi im zaista pomogao.

Istraživači ističu i da je proces dijagnosticiranja složen i da zahtijeva više stručnih procjena, kontinuirano praćenje razvoja i uključivanje različitih specijalista. U praksi se, međutim, dešava da se zaključci donose prebrzo, posebno u sistemima gdje su liste čekanja duge, a pritisak na stručnjake velik.

Dodatnu zabrinutost izazivaju podaci prema kojima značajan broj djece nakon naknadnih pregleda ne ispunjava kriterije za dijagnozu autizma. To ukazuje na potrebu za opreznijim i preciznijim pristupom, ali i boljom edukacijom roditelja i stručnjaka.

Na kraju, stručnjaci poručuju da svako dijete zahtijeva individualan pristup. Umjesto brzog etiketiranja, naglasak bi trebao biti na razumijevanju stvarnih potreba i pružanju podrške koja je prilagođena konkretnom problemu.