Naučno otkriće

Ozempic ne djeluje kod svih: Evo kome zapravo ne pomaže

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Foto: Freepik
Iako su lijekovi poput Ozempica, Wegovyja i Mounjara donijeli revoluciju u tretmanu gojaznosti, nova istraživanja pokazuju da nisu svi pacijenti jednako uspješni u gubitku kilograma.

Ključni faktor može biti – razlog zbog kojeg jedemo.

Studija objavljena u stručnom časopisu Frontiers in Clinical Diabetes and Healthcare otkriva da emocionalni izjelice, osobe koje konzumiraju hranu kako bi se nosile s negativnim osjećajima, imaju znatno slabije rezultate pri korištenju GLP-1 agonista – klase lijekova kojoj pripadaju Ozempic i slični preparati.

Ko je učestvovao u istraživanju?

Istraživanje je sprovedeno u Japanu na uzorku od 92 osobe s dijabetesom tipa 2 koje su godinu dana bile pod tretmanom GLP-1 lijekovima. Tokom tog perioda, naučnici su prikupljali podatke o prehrambenim navikama, biohemijskim markerima i sastavu tijela učesnika.

Učesnici su bili podijeljeni prema tri obrasca ponašanja u ishrani:

Emocionalno jedenje – konzumacija hrane kao odgovor na stres, tugu ili dosadu.

Eksterno jedenje – jedenje zbog izgleda ili mirisa hrane, ne zbog stvarne gladi.

Restriktivna kontrola ishrane – pokušaj gubitka težine kroz stroge dijete, što ponekad vodi ka poremećajima u ishrani.

Rezultati: Svi gube na težini, ali ne podjednako

Većina ispitanika je tokom prve godine liječenja izgubila značajnu količinu kilograma i poboljšala nivo holesterola. Međutim, osobe koje su imale izražene emocionalne okidače za prejedanje pokazale su manji napredak u poređenju s onima koji jedu zbog spoljašnjih podražaja (miris, izgled hrane).

Na početku liječenja, kod svih je zabilježen pad emocionalnog i eksternog jedenja, ali nakon 12 mjeseci, kod emocionalnih izjelica je došlo do ponovnog porasta tih navika.

Šta to znači za liječenje?

Dr. Takehiro Kato, klinički predavač na Univerzitetu Gifu i jedan od autora studije, naglašava da emocionalni jedači možda trebaju dodatnu psihološku podršku uz terapiju lijekovima:

"Njihovo ponašanje u ishrani je često duboko povezano s psihološkim faktorima koji se ne mogu tretirati samo farmakološki."

Slično tome, profesor Daisuke Yabe sa Univerziteta Kyoto upozorava da su rezultati još uvijek preliminarni i da je potrebno sprovesti dodatne studije s većim brojem učesnika prije nego što se ovi nalazi mogu primijeniti u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

© Copyright 2005. - 2025. Radio M Media Group.
Sva prava zadržana.
Dizajn i programiranje: Lampa.ba