Ključni faktor može biti – razlog zbog kojeg jedemo.
Studija objavljena u stručnom časopisu Frontiers in Clinical Diabetes and Healthcare otkriva da emocionalni izjelice, osobe koje konzumiraju hranu kako bi se nosile s negativnim osjećajima, imaju znatno slabije rezultate pri korištenju GLP-1 agonista – klase lijekova kojoj pripadaju Ozempic i slični preparati.
Ko je učestvovao u istraživanju?
Istraživanje je sprovedeno u Japanu na uzorku od 92 osobe s dijabetesom tipa 2 koje su godinu dana bile pod tretmanom GLP-1 lijekovima. Tokom tog perioda, naučnici su prikupljali podatke o prehrambenim navikama, biohemijskim markerima i sastavu tijela učesnika.
Učesnici su bili podijeljeni prema tri obrasca ponašanja u ishrani:
Emocionalno jedenje – konzumacija hrane kao odgovor na stres, tugu ili dosadu.
Eksterno jedenje – jedenje zbog izgleda ili mirisa hrane, ne zbog stvarne gladi.
Restriktivna kontrola ishrane – pokušaj gubitka težine kroz stroge dijete, što ponekad vodi ka poremećajima u ishrani.
Rezultati: Svi gube na težini, ali ne podjednako
Većina ispitanika je tokom prve godine liječenja izgubila značajnu količinu kilograma i poboljšala nivo holesterola. Međutim, osobe koje su imale izražene emocionalne okidače za prejedanje pokazale su manji napredak u poređenju s onima koji jedu zbog spoljašnjih podražaja (miris, izgled hrane).
Na početku liječenja, kod svih je zabilježen pad emocionalnog i eksternog jedenja, ali nakon 12 mjeseci, kod emocionalnih izjelica je došlo do ponovnog porasta tih navika.
Šta to znači za liječenje?
Dr. Takehiro Kato, klinički predavač na Univerzitetu Gifu i jedan od autora studije, naglašava da emocionalni jedači možda trebaju dodatnu psihološku podršku uz terapiju lijekovima:
"Njihovo ponašanje u ishrani je često duboko povezano s psihološkim faktorima koji se ne mogu tretirati samo farmakološki."
Slično tome, profesor Daisuke Yabe sa Univerziteta Kyoto upozorava da su rezultati još uvijek preliminarni i da je potrebno sprovesti dodatne studije s većim brojem učesnika prije nego što se ovi nalazi mogu primijeniti u svakodnevnoj kliničkoj praksi.