Respiratorne bolesti u porastu: Klimatske promjene mijenjaju način liječenja
Od napada astme izazvanih zagađenjem zraka do oštećenja pluća uzrokovanih dimom šumskih požara, milioni ljudi već osjećaju posljedice.
Istovremeno, zdravstveni sistemi koji liječe ove bolesti sami doprinose globalnom zagrijavanju.
Ekstremne vremenske prilike, loš kvalitet zraka, sve češći požari i produžene sezone polena dovode do porasta respiratornih oboljenja.
Prema podacima, više od 90 posto svjetske populacije udiše zrak čiji nivo štetnih čestica premašuje preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.
Stručnjaci ističu da je značajan dio bolesti disajnih puteva povezan s okolišnim faktorima.
Promjene u sastavu zraka povećavaju rizik od pogoršanja postojećih bolesti, ubrzavaju njihov razvoj, a u nekim slučajevima mogu dovesti i do pojave novih oboljenja.
Therese Laperre, šefica odjela za respiratorne bolesti u Univerzitetskoj bolnici u Antwerpenu, upozorava da klimatske promjene umnožavaju okidače za pogoršanje astme i hroničnih plućnih bolesti, kao i obrasce respiratornih infekcija.
Ističe da promjene u koncentraciji sitnih čestica u zraku često rezultiraju povećanim brojem hitnih prijema pacijenata već nekoliko dana kasnije.
Prema procjeni Evropske agencije za okoliš, više od trećine smrtnih slučajeva od hroničnih respiratornih bolesti u Evropi povezano je s faktorima poput zagađenja zraka, ekstremnih temperatura, dima iz požara i alergenskog polena.
Zdravstvo u začaranom krugu
Procjenjuje se da između 400 i 500 miliona odraslih osoba u svijetu boluje od hronične opstruktivne plućne bolesti (COPD), dok više od 250 miliona ljudi ima astmu.
Liječenje ovih bolesti nosi i značajan klimatski trošak.
Međunarodna organizacija Health Care Without Harm navodi da zdravstveni sektor proizvodi oko pet posto globalnih emisija stakleničkih plinova.
Kada bi bio država, bio bi među najvećim zagađivačima na svijetu. Ako se ne preduzmu mjere, emisije iz zdravstva mogle bi do 2050. godine doseći šest gigatona godišnje.
Bolnice, a naročito jedinice intenzivne njege, imaju posebno visok ugljični otisak zbog velike potrošnje energije, opreme i materijala za jednokratnu upotrebu.
Respiratorni stručnjaci naglašavaju da rano otkrivanje i kontrola hroničnih bolesti ne samo da poboljšavaju kvalitet života pacijenata, već i smanjuju opterećenje zdravstvenog sistema i njegov utjecaj na klimu.
Philippe Tieghem iz francuskog udruženja Santé Respiratoire smatra da je rana dijagnoza jednako važna za zdravlje pacijenata i za smanjenje emisija: ranije liječenje znači manje komplikacija, manje hospitalizacija i manji trošak za okoliš.
Inhalatori kao primjer problema i rješenja
Jedan od najjasnijih primjera sukoba između zdravlja i klime su inhalatori koji se koriste za liječenje astme i COPD-a. Najčešći su takozvani inhalatori pod pritiskom, koji koriste plin kako bi lijek dospio u pluća.
Ti plinovi su najčešće hidrofluorougljici (HFC), snažni staklenički plinovi s visokim potencijalom zagrijavanja.
Procjenjuje se da ovakvi inhalatori u Evropi godišnje proizvedu između četiri i pet miliona tona CO₂ ekvivalenta, dok je globalna brojka oko 16 do 17 miliona tona.
U Ujedinjenom Kraljevstvu inhalatori čine oko tri posto ukupnog ugljičnog otiska Nacionalne zdravstvene službe. Iako se radi o relativno malom udjelu u globalnim emisijama, brojke su dovoljne da inhalatori postanu prioritet u naporima za dekarbonizaciju zdravstva.
Za sada je samo jedan inhalator nove generacije stigao do pacijenata – riječ je o reformuliranom lijeku kompanije AstraZeneca za COPD, odobrenom u Velikoj Britaniji i Evropskoj uniji.
Lijek sadrži iste aktivne supstance, ali koristi novi potisni plin koji smanjuje utjecaj na globalno zagrijavanje za gotovo 99,9 posto.
Kompanija je najavila da će do 2026. godine smanjiti vlastite emisije za 98 posto, a fokus je stavljen upravo na inhalatore i emisije povezane s njihovom upotrebom.
Slične ciljeve postavile su i druge farmaceutske kompanije – Pfizer planira dostići nultu emisiju do 2040, dok Johnson & Johnson cilja 2045. godinu.
Bolja kontrola hroničnih bolesti znači manje hitnih prijema, manje boravaka u bolnicama i manju potrebu za resursno zahtjevnim terapijama.
U industriji se za takve pacijente koristi termin „zeleni pacijent“ – osoba čije je stanje stabilno i ne zahtijeva česte intervencije s visokim ugljičnim otiskom.
Ipak, osim tehnologije, ključnu ulogu ima i regulativa. Stručnjaci ističu da propisi trebaju poticati inovacije, a ne ih usporavati, kako bi niskougljična rješenja što brže stigla do pacijenata.