Bol u trtici, stručnog naziva kokcigodinija, odnosi se na bol na području male trokutaste kosti na samom dnu kičme, iznad njenog rascjepa. Trtica se sastoji od tri do pet spojenih kralježaka. Nalazi se ispod sakruma, koštane strukture u dnu kralježnice, gdje se spaja i nekoliko tetiva, mišića i ligamenata.
Trtična kost, s križnom kosti (dvije kosti koje čine dno vaše zdjelice), nose težinu tijela kada sjedite. Oko dvije trećine odraslih ima trtičnu kost koja je malo zakrivljena umjesto da je usmjerena ravno prema dole, a one koje su previše zakrivljene, odnosno abnormalne, ujedno su i bolne.
Uzroci i rizične skupine
Bol u trtici može biti različitog intenziteta te varira od tupe boli do žestokog probadanja. Može trajati sedmicama, mjesecima, a ponekad i duže. Tri su osnovna uzroka bola u trtičnoj kosti:
vanjska trauma: nagnječena, slomljena ili iščašena trtica uzrokovana padom,
unutrašnja trauma: ozljeda uzrokovana teškim porodom ili predugim sjedenjem na uskoj ili tvrdoj površini,
ostalo: infekcija, apsces i tumori.
Nažalost, kod otprilike trećine slučajeva s kokcigodinijom uzrok nije poznat.
Žene imaju pet puta veću vjerovatnost da će razviti kokcigodiniju od muškaraca. Češća je kod odraslih osoba i adolescenata u odnosu na djecu, a treba spomenuti i povezanost s tjelesnom težinom. Naime, pretile osobe su tri puta osjetljivije od onih s idealnom težinom prema BMI (Body Mass Index) ljestvici. Također se rizik povećava ako prebrzo smršavite.
Simptomi i znakovi kokcigodinije
Kokcigodinija se prepoznaje po:
- bolnoj ili prodornoj boli u trtičnoj kosti,
- jačanju boli pri ustajanju iz sjedećeg položaja,
- jačanju boli tijekom dugog sjedenja,
- boli pri pražnjenju crijeva,
- boli tokom intimnog odnosa.
- Drugi povezani simptomi koji se mogu pojaviti s kokcigodinijom uključuju:
- depresiju,
- anksioznost,
- lošu kvalitetu spavanja,
- bolnu stražnjicu i
- bol u leđima.
Postavljanje dijagnoze
Postavljanje dijagnoze uvijek započinje detaljnim uzimanjem anamneze, pregledom eventualne postojeće medicinske dokumentacije, odnosno uvidom u historiju bolesti te kliničkim pregledom. Doktor doznaje detalje o tome kada se je pojavila bol, koliko dugo traje, jeste li doživjeli traumu poput pada, jeste li nedavno rodili i slično. Vizualnim pregledom područja provjerit će postoji li očita fraktura, deformacija, masa ili apces, odnosno, postoje li vidljivi znakovi povrede ili infekcije.
Samopomoć i liječenje
Liječenje uvijek ovisi o uzroku. Većina pacijenata će se oporaviti bez podvrgavanja bilo kakvom liječenju, a među onima kojima je potrebno liječenje, njih 90% će trebati primjenjivati samo metode samoliječenja uz konsultaciju s doktorom.
Metode samoliječenja, odnosno samopomoći uključuju:
- uzimanje nesteroidnih protuupalnih lijekova (nesteroidni antireumatici, NSAR) za ublažavanje bola i otečenosti,
- kraće sjedenje te naginjanje unaprijed ako se treba sjesti,
- kupanje u toploj kupki za opuštanje mišića i ublažavanje boli,
- korištenje posebno oblikovanih jastuka (okrugli jastučić s rupom),
- uzimanje sredstava za omekšavanje stolice, odnosno, olakšavanje pražnjenja crijeva (kako bi bolovi bili manji pri defekaciji),
- istezanje i jačanje mišića donjeg dijela leđa i zdjelice,
- primjena toplih ili hladnih obloga na bolno područje nekoliko puta dnevno,
- nošenje široke odjeće.
Pomoć pri ublažavanju bola se može pružiti i ambulantno, o čemu će vas detaljno informisati vaš doktor. Moguće je blokirati kokcigealni živac, propisati neke lijekove za ublažavanje upale, mogu pomoći masaža (za privremeno olakšanje bola), vježbe istezanja i poboljšanja posture (držanja tijela) pod vodstvom fizioterapeuta, TENS, pa i akupunktura.