U trenucima frustracije, bijesa ili tuge, ljudi sve češće posežu za ovim jednostavnim oblikom olakšanja koji psiholozi smatraju korisnim – barem kratkoročno. Vrištanje može pomoći da se oslobodi mišićne napetosti i potisnutih emocija bez straha od osude okoline.
Prema stručnjacima, vrištanje u jastuk djeluje poput emocionalne higijene – nije znak dramatiziranja, već način da se suočimo sa stvarnim osjećanjima. Novi jastuci, poput modela s memorijskom pjenom, dodatno utišavaju zvuk i omogućuju diskretnu upotrebu.
Može li jastuk za vrištanje stvarno biti terapija?
Potisnute emocije, kad se nagomilaju, mogu nas emocionalno "otežati". Ova jednostavna tehnika vrištanja u jastuk, kažu stručnjaci, pomaže u izbacivanju tih osjećaja.
"Fizička radnja vrištanja angažira dijafragmu i trbušne mišiće, pomažući u razgradnji tjelesne napetosti koja se nakuplja kada emocije držimo u sebi", objašnjava dr. Chandni Tugnait, psihoterapeutkinja i osnivačica centra Gateway of Healing.
Prednosti vrištanja u jastuk, prema dr. Tugnait:
Privatnost za iskreno izražavanje: Za razliku od razgovora s nekim, vrištanje u jastuk omogućava vam da izrazite sirove emocije bez straha od osude ili potrebe za objašnjenjem.
Oslobađa tjelesnu napetost: Aktivacija dijafragme, mišića lica i core mišića stvara fizičko olakšanje.
Stvara osjećaj "resetiranja": Svjesna pauza za vrištanje može prekinuti negativne misaone obrasce i vratiti um u ravnotežu.
Daje emocionalnu potvrdu: Imati namjenski izlaz za emocije poput bijesa ili očaja omogućava njihovo priznavanje bez srama.
Štiti odnose: Usmjeravanje intenzivnih emocija u jastuk, umjesto prema voljenima, može spriječiti izgovaranje riječi za koje biste kasnije mogli zažaliti.
Kombinira izražavanje i sigurnost: Jastuk apsorbira zvuk i pruža fizičku udobnost, omogućujući izražavanje emocija dok se i dalje osjećate "držano".
Kada vrištanje u jastuk ne pomaže
Ova metoda pomaže samo do određene mjere. Ne pomaže u razumijevanju korijenskih uzroka problema. Niti bi trebala postati svakodnevna ili jedina strategija suočavanja.
„Ako osoba osjeća potrebu da često vrišti, svakodnevno, ili ako čin vrištanja više ne donosi olakšanje nego postaje kompulsivan, to može ukazivati na to da osnovni uzroci njihove patnje – bilo da je riječ o hroničnom stresu, neobrađenoj traumi ili konfliktima – nisu adekvatno procesuirani,“ objašnjava dr. Rohit.
Također, ako vrištanje dovodi do osjećaja krivnje, srama ili emocionalne otupljenosti – možda ne pomaže kako ste mislili.
Mogu se pojaviti i fizički simptomi poput bolova u grlu, promuklosti ili glavobolja. Ako vrištanje postane jedina reakcija na stres ili način izbjegavanja suočavanja s problemima, vrijeme je za drugačiji pristup.
„Najbolje djeluje kao dio šire strategije emocionalne regulacije, a ne kao jedino rješenje. Za česte intenzivne emocije, preporučuju se i druge metode poput prepoznavanja okidača, razvijanja vještina suočavanja, prakticiranja mindfulnessa ili traženja stručne podrške,“ savjetuje dr. Tugnait.
Alternativa vrištanju u jastuk
Ritmično disanje s vizualizacijom: Udahnite brojeći do četiri, zamišljajući kako unosite smirenost, zadržite dah brojeći do četiri, transformišući emocije, pa izdahnite brojeći do šest, zamišljajući kako ispuštate teške osjećaje.
Audio dnevnik: Snimite sebe kako izražavate emocije bez cenzure putem aplikacije za snimanje glasa – zatim odmah izbrišite snimak. Ova metoda nudi osjećaj da ste "saslušani", ali u potpunoj privatnosti.
Kreativno izražavanje: Pisanje, slikanje, pjevanje ili sviranje mogu pomoći u otpuštanju emocija.
Mindfulness: Tjelesni skenovi ili tehnike uzemljenja pomažu u povezivanju sa sadašnjim trenutkom i smanjenju stresa.
Fizička aktivnost: Trčanje, ples, "body shaking" ili kickboksing mogu izbaciti emocionalnu energiju i poboljšati raspoloženje.
Art terapija: Slikanje, crtanje ili oblikovanje pomažu u simboličkom izražavanju intenzivnih osjećanja.
Ako emocije postanu previše, razmislite o razgovoru s psihologom ili terapeutom.
A što se tiče vrištanja u jastuk – može pomoći na kratko, ali za trajne promjene potreban je dublji rad.