Nije vas sramota otići kod zubara, pa zašto vas je sram potražiti psihologa?

Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji je obilježen jučer, za portal Žene.ba govorila je psihologinja Slađana Đaković – stručnjakinja s bogatim iskustvom u području mentalnog zdravlja.

U ovom razgovoru, psihologinja je sa nama podijelila dragocjene uvide o izazovima s kojima se susrećemo, značaju preventivne brige o mentalnom zdravlju, te kako svakodnevnim koracima možemo unaprijediti kvalitetu svog života.

Koje su najčešće zablude o mentalnom zdravlju u našem društvu?

Đaković: Najčešće zablude o mentalnom zdravlju u našem društvu, nažalost, i dalje su prisutne. Mnogi i dalje misle da je briga o sebi i svom mentalnom zdravlju znak slabosti, ili da se psihološke teškoće dešavaju samo “onima koji nisu dovoljno jaki”. Ali to uopšte nije tako. Neki čak vjeruju da su emocije nešto što treba potisnuti, da se “sve može izdržati”, ili da psiholog nije potreban ako imaš porodicu i prijatelje. Istina je da mentalne poteškoće nisu slabost, već signal da nam treba podrška,baš kao što tijelo šalje znakove kada je umorno ili bolesno, tako i duša šalje svoje signale.

Vrlo često čujem kako ljudi jedni drugima, iz najbolje namjere, govore: “Dovoljno je biti jak, sve će proći” ili “Izdrži, biće lakše.”

Međutim, kao stručnjak osjećam odgovornost da naglasim da snaga nije u potiskivanju emocija, već u tome da ih prepoznamo, prihvatimo i razriješimo.

Ponekad to ne možemo sami, i sasvim je u redu tada potražiti pomoć. Upravo je to znak unutrašnje snage i samospoznaje, a ne slabosti.
Kako prepoznati prve znakove mentalnih smetnji?
Prve znakove mentalnih smetnji često ne prepoznajemo odmah. Oni mogu biti jako suptilni pa ih vrlo često prepišemo umoru. Ti suptilni znakovi mogu biti gubitak interesa za neke aktivnosti u kojim smo ranije uživali, manjak energije, promjene u spavanju, ili apetitu, potreba da se povučemo od ljudi, osjećaj praznine, razdražljivosti ili tuge. Ako takvi osjećaji traju duže od dvije sedmice, ili počnu ometati svakodnevni život, to je znak da je vrijeme da zastanemo i obratimo pažnju na sebe.

Šta kada osjećamo nemoć i bol u duši? Kada mislimo da nema izlaza iz naše situacije?

Đaković: Kada osjećamo nemoć, bol u duši i pomislimo da nema izlaza, to su trenuci koji traže nježnost i razumijevanje prema sebi. Kada ne vidimo rješenje, to ne znači da ga nema, nego da smo trenutno previše iscrpljeni da ga primijetimo. U tim trenucima važno je da osoba ne ostaje sama. Razgovor sa osoboma od povjerenja i stručnjakom može biti prvi korak ka olakšanju.

Nije sramota potražiti pomoć to je hrabrost i čin ljubavi prema sebi!

Da li je u Bosni i Hercegovini mentalno zdravlje još uvijek tabu?

Đaković: U Bosni i Hercegovini mentalno zdravlje je i dalje donekle tabu tema.

Mada se to dosta promjenilo poslije pandemije koju smo imali. Ljudi se često boje osude, stide priznati da im je teško, da imaju problem, ili misle da će ih drugi smatrati slabima. I onda radi “šta će drugi reći” izaberu život u tihoj patnji i česti pomoć potraže tek kada su posljedice evidentne. Ipak, situacija se polako mijenja. Sve više ljudi otvoreno govori o anksioznosti, depresiji, terapiji i emocijama, i to je ogroman korak naprijed. Razgovor o mentalnom zdravlju ne znači slabost, nego hrabrost. Svaki put kada neko otvoreno progovori o tome, ruši se jedan zid predrasuda.

Kako se brinuti o svom mentalnom zdravlju svakodnevno i na koji način?

Đaković: Briga o mentalnom zdravlju treba biti svakodnevna, a ne samo kada “gori”. To znači postavljati granice, odmarati se, baviti se fizičkom aktivnošću, njegovati odnose, dopustiti sebi emocije i praktikovati zahvalnost.

Nekad pomažu jednostavne tehnike poput dubokog disanja, šetnje, vođenja dnevnika misli i osjećaja, meditacije ili svjesnog usporavanja.

Ključ je u malim, redovnim koracima ne u savršenstvu

Mentalno zdravlje njegujemo kada sebi dopuštamo da osjetimo i tugu, i ljutnju, i sreću, i strah. Kada ne glumimo da smo dobro, nego iskreno kažemo: „Danas mi nije dan.“

I to je sasvim u redu.

Ne moramo uvijek biti produktivni, nasmijani, motivisani

Ponekad je najveći uspjeh samo ustati iz kreveta i pokušati ponovo. Svaki mali korak ka sebi vrijedi. Zato, njegujte svoje misli, njegujte svoje tijelo i dušu. Slušajte svoje potrebe i ne zaboravite da je briga o sebi svakodnevna praksa, a ne luksuz. Vi zaslužujete mir, ljubav i vrijeme baš kao i svi drugi.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Đaković: Kada osjetite da teškoće traju duže, da ne možete funkcionisati kao ranije, ili da se osjećate izgubljeno i bezvoljno to je pravi trenutak. Ne treba da čekate da “postane previše”. Potražiti pomoć psihologa,ili psihijatra nije znak slabosti to je čin brige i odgovornosti prema sebi.

Kao što idemo kod ljekara kad nas boli tijelo, isto tako trebamo ići kod stručnjaka kad nas boli duša.