Da li ste ikada sebi rekli laž jer bi vam bilo teško da podnesete istinu? Prema istraživanju objavljenom u časopisu Philosophical Psichology, ne biste bili jedini. U stvari, čini se da je to prilično uobičajeno i prilično predvidljivo, pri čemu psiholozi identifikuju četiri principa samoobmane, piše mbg.
Evo četiri faze kroz koje prolazimo kada sebi govorimo laži, prema ovom istraživanju:
1. Preuređuju svoja uvjerenja
Prva strategija samoobmane koju su opisali psiholozi jeste reorganizacija vjerovanja, koja u suštini znači ubjeđivanje sebe u nešto tako što želite da nešto drugo bude istina.
Na primjer, ako je otac uveren da je njegov sin dobar učenik, a sin donosi loše ocjene, on može prvo da kaže da taj predmet nije važan ili da nastavnik nije dobro objasnio gradivo.
2. Selekcija činjenica kroz svjesnu akciju
Sljedeća strategija jeste "selekcija činjenica kroz svejsnu akciju". To uključuje izbjegavanje ljudi, mjesta i/ili stvari koje bi mogle da izazovu kognitivnu disonancu predstavljanjem činjenica koje se protive vašim uvjerenjima. U pomenutom primjeru sa otcem i sinom ova strategija bi mogla izgledati kao da otac preskače roditeljski sastanak.
3. Sumnja u kredibilitet
Lako je sumnjati u nekoga ili nešto kada potkopavate njegov kredibilitet, pa je to treća strategija identifikovana u tom istraživanju. Na kraju krajeva, ako nema jasnog dokaza, vizuelnog (ili na drugi način opipljivog) dokaza, lakše je negirati problematičnu istinu.
4. Stvaranje činjenica iz dvosmislenosti
I na kraju, imamo ono što istraživači nazivaju „generisanjem činjenica iz dvosmislenog stanja stvari“. To uključuje pogrešno tumačenje situacije na način koji veoma zgodno funkcioniše sa pričom koju ste već smislili u svojoj glavi.
Na primjer, ako ljubazni nastavnik matematike nježno sugeriše da se sin ne snalazi, a otac bi očekivao jasnu izjavu u slučaju poteškoća, on može tumačiti značajnu ljubaznost i blag opis kao pozitivan procjena sposobnosti njegovog sina.
Zašto ljudi sebe lažu?
Pored želje da shvate metode koje koristimo da lažemo sebe, psiholozi su takođe željeli da otkriju zašto to uopšte radimo. I koja je njihova teorija? Samoobmana čuva našu sliku koju imamo o sebi i pomaže nam da ostanemo motivisani.
"To nisu zlonamjerni načini činjenja stvari, već dio osnovne kognitivne opreme ljudi da sačuvaju svoj ustaljeni pogled na sebe i svijet“, objašnjava Njuen i dodaje: "Ova kognitivna tendencija je katastrofalna u vremenima radikalno novih izazova koji zahtijevaju brze promjene u ponašanju“.