Kad dijete donese uši iz škole: Šta prvo uraditi i kako ih trajno ukloniti

Ušljivost glave jedna je od najčešćih pojava među djecom vrtićke i školske dobi.
Iako mnoge roditelje ova tema zna neugodno iznenaditi, važno je znati da uši nemaju nikakve veze s higijenom. One se mogu pojaviti i kod djece koja kosu peru svakodnevno – dovoljno je samo nekoliko sekundi bliskog kontakta da se prenesu.
Šta su zapravo uši?
Uši su sitni paraziti koji žive na vlasištu i hrane se krvlju. Ne skaču, ne lete i ne prenose se s kućnih ljubimaca – jednostavno gmižu s vlasi na vlas. Odrasla uš može položiti i do 300 jajašaca, poznatih kao gnjide, koje se čvrsto lijepe uz korijen kose, najčešće iza ušiju, na zatiljku i sljepoočnicama.
Kako prepoznati da dijete ima uši?
Najčešći znak ušljivosti je neprestani svrbež vlasišta, osobito iza ušiju i na potiljku. Djeca se često češkaju, a na koži se mogu vidjeti male ranice ili krastice od grebanja.
Gnjide izgledaju kao sitne, bijele tačkice nalik prhuti, ali se – za razliku od prhuti – ne mogu otresti s kose. Uši su svijetlosmeđe i podsjećaju na sjemenke sezama.
Kako se uši prenose?
Najčešće se prenose direktnim kontaktom glave s glavom, ali i dijeljenjem češljeva, kapa, ukosnica, jastuka ili šalova. Uši izvan kose mogu preživjeti do 48 sati, pa je važno oprati i dezinficirati posteljinu, plišane igračke i sve tkanine koje su bile u kontaktu s glavom.
Šta uraditi kada otkrijete uši?
Ako primijetite uši ili gnjide, potrebno je odmah reagovati:
- Koristite šampon protiv ušiju – dostupan u svakoj apoteci. Pažljivo slijedite uputstva proizvođača.
- Iščešljajte kosu gustim češljem dok je dijete nagnuto prema naprijed. To je najučinkovitiji način uklanjanja gnjida.
- Pregledajte sve članove porodice.
- Obavijestite školu ili vrtić, jer samo zajedničkim djelovanjem roditelja i osoblja može se spriječiti širenje.
Uši nisu sramota, već signal za zajedničko djelovanje
Ušljivost nije pokazatelj nehigijene, nego prirodna i česta pojava među djecom koja se igraju i provode vrijeme zajedno.
Strpljenje, dosljednost i suradnja roditelja, nastavnika i ljekara ključ su uspješnog rješenja problema.