Zlata vrijedni savjeti

Pedijatrica odgovara na najčešća pitanja o visokom pritisku kod djece

Autor: ČuvajZdravlje.ba
Pedijatrica odgovara na najčešća pitanja o visokom pritisku kod djece
Foto: Unsplash

Kada je riječ o hipertenziji, odnosno stanju trajno povišenog krvnog pritiska, uglavnom pomislimo na odrasle osobe. Ako su djeca zdrava, malo je roditelja koji će misliti o njihovom pritisku.

Odgovore na ova pitanja pokušala je dati Pavica Mojzeš-Wagenhofer, dr. med., specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijske nefrologije.

Kako se prepoznaje i liječi hipertenzija kod djece?

Načinjene su brojne internacionalne i nacionalne smjernice za dijagnostiku i liječenje pedijatrijske hipertenzije. Godine 2016. objavljene su najnovije europske smjernice European Society of Hypertension (ESH) i 2017. godine smjernice American Academy of Pediatrics (AAP).

Evropske i američke smjernice saglasne su u velikom broju preporuka, ali se u nekim bitnim detaljima kao što je, primjera radi, klasifikacija hipertenzije, razlikuju.

Mjeri li se svoj novorođenoj djeci arterijski pritisak?

Ne. Postoje jasne preporuke kod kojih se stanja i bolesti mjeri i prati arterijski pritisak prije treće godine života. Zdravoj djeci staroj tri i više godina treba mjeriti arterijski pritisak jednom godišnje.

Klinička stanja kao što su bubrežne bolesti, prirođene bubrežno urološke malformacije, ponavljajuće infekcije mokraćnih puteva, proteinurija, hematurija, prirođene srčane greške (operirane i ne operirane), nedonoščad te druge bolesti kao što su neurofibromatoza i tuberozna skleroza od najranije životne dobi zahtijevaju monitoring arterijskog krvnog pritiska i liječenja.

Određuje li se terapija za arterijski pritisak već nakon prvog povišenog mjerenja?

Vrlo rijetka i teška su klinička stanja kad se odmah kreće sa liječenjem. Najprije se mora utvrditi je li povišen arterijski pritisak stvarno povišen ili je to samo slučajno povišen zbog pogreške u načinu mjerenja ili uzbuđenosti djeteta kod dolaska ljekaru (tzv. Arterijski pritisak bijele kute).

Kako se postavlja dijagnoza povišenog arterijskog pritiska kod djece?

Dijagnozu arterijske hipertenzije u mlađe djece postavljamo na temelju višekratnog ordinacijskog i hospitalnog mjerenja arterijskog pritiska. U našoj pedijatrijskoj ambulanti koristimo validirani uređaj Omron HBP-1120 koji se nalazi na spisku preporučenih uređaja za kliničku upotrebu kod mjerenja arterijskog pritiska.

Za dijagnozu hipertenzije u djece starije od pet godina i/ili visine iznad 120 cm, 24-satno kontinuirano mjerenje arterijskog pritiska (skraćenice KMAT ili Holter RR-a) je zlatni standard, budući da postoje referentne vrijednosti prema dobi i visini djeteta.

Je li svejedno kako mjerimo pritisak djeci?

Za kontinuirano mjerenje arterijskog pritiska preporučuje se upotreba validiranih uređaja i orukvica odgovarajućih veličina. Kao i kod ordinacijskog mjerenja prisitka, odabir neadekvatne orukvice može rezultirati lažno višim ili lažno nižim vrijednostima arterijskog pritiska.

Također, prema smjernicama postoji popis validiranih uređaja za kontinuirano mjerenje arterijskog pritiska. Preporučeno je koristiti Schiller BR-102 Plus koji se nalazi na spisku preporučenih uređaja za automatsko kontinuirano mjerenje arterijskog pritiska.

Zašto je bitno znati ima li dijete uistinu povišen arterijski pritisak?

Nakon potvrđene dijagnoze hipertenzije kod djece, za razliku od odraslih, uvijek je preporučena obrada – potvrđivanje ili isključivanje sekundarnih uzroka hipertenzije, a potom i traženje oštećenja ciljnih organa. Oštećenje ciljnih organa nije rijetkost kod djece s hipertenzijom pa čak i s prehipertenzijom, a osobito je važno jer uključuje srce, bubrege velike krvne žile i središnji živčani sustav.

Koje ljekarske struke se bave hipertenzijom djece?

Pedijatrijski nefrolozi i kardiolozi u suradnji s primarnim pedijatrom su tradicionalno prvi koji se bave liječenjem i praćenjem pacijenata s povišenim arterijskim pritiskom, a potom, ovisno o uzroku arterijske hipertenzije, uključuju se i druge subspecijalnosti kao što su intenzivisti, neuropedijatri, endokrinolozi, pulmolozi i drugi.