Trebaju li djeca imati svoje mobitele u učionici?

Sada su kompjuteri široko integrirani u škole (barem one s odgovarajućim finansiranjem). No, trebaju li pametni telefoni biti dopušteni u okruženju za učenje?

Djeca bez pametnih telefona na nastavi pokazuju bolje rezultate

Nedavni izvještaji o negativnim učincima pametnih telefona u učionici upućuju na to da telefoni odvlače učenike od učenja i uzrokuju smetnje i vršnjacima i učiteljima, prenosi krenizdravo.dnevnik.hr

Ovaj problem nije ograničen na osnovne i srednje škole, već utječe i na visoko obrazovanje. Melissa Huey s Instituta za tehnologiju u New Yorku provela je studiju sa 106 studenata i otkrila da su oni kojima su tokom nastave oduzeti pametni telefoni pokazali bolje razumijevanje, manju anksioznost i povećanu pozornost u poređenju s onima koji su zadržali svoje telefone, bez obzira na to jesu li uključeni ili isključeni.

Srećom, školski odbori obraćaju pažnju i na nastavnike i na istraživače. Širom SAD-a i Kanade sve više škola provodi zabrane mobitela, a stroga pravila zabrane telefoniranja pokazala su se najučinkovitijima. Kada se pravila jednoobrazno primjenjuju, provedba postaje lakša.

Dva ključna problema

Međutim, pojavila su se dva ključna problema. Prvo, učenici i studenti u nepovoljnom položaju, posebno oni pogođeni siromaštvom i rasom, izvještavaju da su suočeni sa strožim nadzorom i strožim kaznama prema ovim zabranama. Nažalost, ovo odražava šire obrasce diskriminacije u obrazovanju. Osiguravanje dosljedne provedbe pravila promovisalo bi veću jednakost u školama.

Drugi problem su roditelji. Mnogi inzistiraju na održavanju stalne komunikacije sa svojom djecom i tvrde da oduzimanje telefona dovodi djecu u opasnost, posebno u hitnim slučajevima kao što su pucnjave u školi, zlostavljanje ili bolest.

Ovo hipervigilantno roditeljstvo zapravo može povećati dječju anksioznost i omesti njihov akademski uspjeh.
Paradoksalno, sama zaštita koju roditelji traže može uzrokovati razvojnu štetu. Uklanjanje telefona iz učionica i poticanje roditelja da se opuste mogli bi koristiti dječjem učenju i omogućiti im odmor od roditeljskog pritiska.

Iako je razumljivo da roditelji žele ostati povezani sa svojom djecom, moramo se zapitati koristi li im doista držanje telefona u učionicama. Stvarnost je takva da je negativan utjecaj pametnih telefona na mentalno zdravlje i akademska postignuća neporeciv.

Roditelji se možda opiru da im se kaže što im je činiti, ali u ovom slučaju ključno je vjerovati odgajateljima. Podržavanje njihovih nastojanja da dobrobit djece i akademski uspjeh daju kao prioritet u konačnici je u najboljem interesu svih.