Države trebaju sisteme ranog upozorenja na bolesti, a zdravstveni sektor postati otporniji

U slučaju morbila, procent vakcinisane djece treba biti 95 posto sa dvije doze vakcine. Trenutno taj cilj nije postignut u Bosni i Hercergovini što zemlju čini nedovoljno zaštićenom na pojavu epidemije.

Prokomentirao je tako u razgovoru za Fenu specijalni predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za BiH dr. Erwin Cooreman trenutnu epidemilošku situaciju u Bosni i Hercegovini, u svjetlu pojave pojedinih zaraznih bolesti djece u epidemijskom obliku.

- Još da dodam o morbilama, 9 od 10 nevakcinisane djece koja dođu u kontakt sa morbilama će se zaraziti. 40 od ​​53 države članice SZO-a u evropskoj regiji prijavilo je, u periodu između januara i oktobra 2023., više od 30.000 slučajeva morbila, što je rezultiralo s gotovo 21.000 hospitalizacija i pet smrtnih slučajeva - naglasio je.

Dr. Cooreman kaže da lokalno prilagođene strategije vakcinacije, koje ciljaju na identificirane razlike i zalažu se za jednaku dostupnost vakcina, moraju biti temelj svih napora u daljem djelovanju.

- Pojačane aktivnosti rutinske imunizacije i kampanje nadoknade pokrenute su u nekoliko zemalja u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Ured SZO-a za Bosnu i Hercegovinu, kao odgovor na epidemiju i u saradnji s partnerima, podržava napore u podizanju svijesti i rješavanju zabrinutosti javnosti, poboljšanju praćenja bolesti, te planiranju i provođenju imunizacije – kazao je.

Potcrtava da je vakcinacija jedan od najboljih načina na koji pojedinac, samim tim i društvo, može steći imunitet na različite bolesti poput morbila, dječje paralize, ali i raka grlića materice, budući da je većina oblika raka vrata materice uzrokovana infekcijom humanim papiloma virusom (HPV).

- Rak grlića materice je četvrti najčešći tip raka i četvrti najčešći uzrok smrti od raka kod žena, a vakcinacija protiv HPV-a može smanjiti smrtnost čak za dvije trećine. I Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska krenule su u uvođenje vakcine protiv HPV-a s hvale vrijednim rezultatima - naglasio je.

Kako kaže dr. Cooreman, utjecaj pada procijepljenosti u društvu mnogo je širi i utječe na društvo u svim njegovim aspektima - društvenom, kulturnom i ekonomskom. Prema novom istraživanju Projekta Decade of Vaccine Economics (DoVE), svaki američki dolar uložen u programe vakcinacija vraća 20 dolara u ušteđenim troškovima zdravstvene njege, izgubljenim platama i izgubljenom produktivnošću.

- U augustu 2020. Svjetska zdravstvena skupština usvojila je Imunizacijsku agendu 2023 [IA2030], kao odgovor na interese svih zemalja s namjerom poticanja i usklađivanja aktivnosti društvenih, nacionalnih, regionalnih i globalnih učesnika prema postizanju svijeta u kojem će svi ljudi imati puni pristup vakcinama. Agenda je rezultat dogovora s našim partnerima, što osigurava njenu efikasnost - kazao je.

Podsjeća na period pandemije COVID-19, koja je bila javnozdravstvena vanredna situacija bez presedana od međunarodnog značaja, i kaže da je potaknula vlade i društva da poduzmu drastične mjere da bi zaštitili zdravlje stanovništva i zaustavili širenje bolesti, uvodeći javnozdravstvene mjere kao što su izolacija i karanten, liječenje također, i naravno - vakcinacija.

- Pozitivna strana pandemije COVID-19, ako je tako mogu nazvati, je što nam je omogućila da uvidimo da nivo pripravnosti prije pandemije nije bio dovoljan za efikasno upravljanje tako ozbiljnom zdravstvenom krizom. Vidjeli smo da moramo biti bolje pripremljeni za buduće javnozdravstvene krize, a to podrazumijeva djelovanje na različitim područjima, uključujući ulaganje u i jačanje zdravstvene radne snage, poboljšanje kontrole nad zaraznim bolestima, jačanje laboratorijskih kapaciteta za otkrivanje, poboljšanje komunikacije o riziku i angažman zajednice, te prihvatanje saradnje između organizacija, zemalja i regija. Kad kažem "mi", mislim na globalnu zajednicu, niti jedno područje, nijedan teritorij, nijedna nacija nije izuzeta od rizika da bude pogođena sljedećom globalnom zdravstvenom krizom - upozorio je.

- Možda ste čuli za "bolest X", koja se odnosi na izbijanje nove bolesti koja će se dogoditi u budućnosti. Na temelju istraživanja i historijskih podataka, pitanje nije hoće li se to dogoditi, nego kad će se dogoditi. Koronavirusi, velika grupa virusa, se dugo smatrala glavnim kandidatom za stvaranje nove pandemije, čak i prije izbijanja COVID-19, jer novi koronavirus koji je izazvao COVID-19 nije bio prvi opasni patogen iz te grupe – kazao je.

Dr. Coorem naglašava da promjena sigurnosti zdravstvenih sistema zahtijeva dugoročnu viziju i predano političko zalaganje, uz održivo finansiranje koje uključuje i nadilazi kratkoročna i srednjoročna ulaganja. Države članice, SZO i drugi partneri moraju raditi zajedno na identificiranju ključnih naučenih lekcija i nedostataka u odgovoru na COVID-19 radi davanja prioriteta aktivnostima usmjerenim na jačanje zdravstvene sigurnosti i zdravlja kao i otpornosti zdravstvenih sistema.

- Još jedna važna lekcija, koju smo naučili iz pandemije, je važnost tačnog informiranja i rada u i sa zajednicama. Lekcije naučene iz pandemije odnose se na povećanje kapaciteta zdravstvenih radnika u komunikaciji o riziku i angažmanu zajednice radi prilagođavanja ciljanih poruka. Izgradnja i povećanje povjerenja, dijalozi u zajednici i društvena kohezija, smanjuju glasine i dezinformacije te minimiziraju stigmatizaciju i nasilje. Svi smo bili svjedoci količine glasina od kojih su mnoge bile izuzetno opasne i alarmantne, koje su se pojavile tokom pandemije, ugrožavajući napore zdravstvenih radnika i živote mnogih članova zajednice - kazao je.

Dr. Cooreman kaže da države trebaju sisteme ranog upozorenja na postojeće i nove bolesti, a zdravstveni sektor mora postati otporniji na neočekivane poraste potražnje zdravstvenih usluga.

U razgovoru za Fenu osvrnuo se i na odluku o usvajanju međunarodnog Pandemijskog sporazuma, usvojenu na posebnoj sjednici Svjetske zdravstvene skupštine u decembru 2021. od 194 države članice SZO.

- Već sam spomenuo "bolest X" i stupanj spremnosti čitavih zajednica, ne samo zdravstvenih sistema, za sljedeću vanrednu javnozdravstvenu situaciju. Na to se direktno odnosi odluka o usvajanju međunarodnog Pandemijskog sporazuma - kazao je.

Pandemijski sporazum uključivat će odredbe koje će državama članicama pružiti smjernice za prevenciju, pripravnost i odgovor na pandemije. Ciljevi su jačanje kapaciteta za rano otkrivanje, prevenciju i otpornost, u cilju ublažavanja rizika koje donose buduće pandemije i utvrditi pravno obvezujuće, kolektivne mjere za međunarodnu zajednicu koje su potrebne za kontrolu pandemije.

Taj sporazum će, kako je kazao, biti rezultat konsenzusa država članica, baš kao i Međunarodni zdravstveni propisi (IHR), a čija je BiH potpisnica, kao i Okvirna konvencija Svjetske zdravstvene organizacije za kontrolu duhana (WHO FCTC). Jednostavno rečeno, svrha Sporazuma je izgradnja saradničkih globalnih sistema nadzora, potrebnih za otkrivanje prijetnji, osiguravanje finansiranja potrebnog za pomoć zemljama u pripremi za prijetnje i odgovora na prijetnje, uspostavljanje pravičnih platformi za podjelu vakcina i drugih alata (platforma za protivmjere), uključujući bolje opremljenu zdravstvenu radnu snagu i poboljšanu komunikaciju.

- Vidjeli smo da bez vanjske pomoći nijedna nacija niti zajednica ne može sama savladati savremene opasnosti i prijetnje zdravlju, bilo da se radi o zdravstvenim radnicima, stručnim savjetima, materijalu ili komunikaciji. SZO ovdje ima savjetodavnu ulogu, dok će države članice nastaviti donositi odluke, Pandemijski sporazum ne narušava prava suvereniteta zemlje. Mnogo je glasina koje kruže u vezi Sporazuma o pandemiji, potkopavajući tu inicijativu kojom se moramo ozbiljno pozabaviti što je prije moguće. Kad kažem "mi", mislim na Svjetsku zdravstvenu organizaciju sa partnerima, domaćim i međunarodnim. Sporazum i njegovo usvajanje je zajednička obaveza, ali i odgovornost, da bismo bili pravilno shvaćeni u našim zajednicama i društvima - precizirao je.

Od svog osnivanja, Svjetska zdravstvena organizacija prednjači u koordiniranim naporima Ujedinjenih naroda i međunarodne zajednice u suočavanju sa zdravstvenom krizom.

Unutar Organizacije je uspostavljen Program hitnih zdravstvenih intervencija s ciljem spašavanja života i zaštitu stanovništva tokom vanrednih zdravstvenih situacija osiguravanjem pristupa osnovnim uslugama. To se postiže mobiliziranjem stručnjaka, partnerstvom s organizacijama i korištenjem globalnih resursa. Program je također usmjeren na jačanje kapaciteta zemalja za sprječavanje, otkrivanje i odgovor na vanredne situacije kroz obuku i podršku. Sarađujući sa zemljama, partnerima i zajednicama, Program ima za cilj izgraditi otporniji globalni zdravstveni sistem.

- Nažalost, sve je veći broj kriza koje utječu na zdravlje ljudi. Te vanredne situacije zahtijevaju brz odgovor, za šta je potrebno više resursa, kao i veća koordinacija između više agencija i organizacija. Uzimajući u obzir mogućnost da svaka situacija brzo eskalira i rezultira brojim žrtvama, ključno je da službe za hitne slučajeve imaju pristup potrebnim alatima i opremi za učinkovito upravljanje situacijom i spašavanje života – ističe.

Uz to, rad sa i u zajednicama u kriznim situacijama se zasniva na komunikacija i koordinaciji koje su, kako je kazao, ključne u osiguravanju učinkovitog i djelotvornog rješavanja vanrednih situacija.

- Dok rješavamo nastalu kriznu situaciju, ne smijemo zanemariti redovni rad zdravstvenih sistema i to nazivamo "pristupom dvostrukog kolosijeka": odgovoriti na krize, ali uz nastavljanje rada na osiguravanju pristupa redovnim zdravstvenim uslugama.

Također radimo na prevenciji vanrednih zdravstvenih situacija, odnosno uklanjanjanja i rješavanja temeljnih uzroka i odrednica lošeg zdravlja, od kojih se mnogi zapravo dešavaju van zdravstvenog sektora i zahtijevaju višesektorski pristup, ponekad cijelog društva ili vlada - istaknuo je.

Svjetska zdravstvena organizacija obilježila je 7. aprila 2023. 75 godina postojanja, a u preambuli njenog Ustava stoji prilično ambiciozna vizija Organizacije - postići najviši mogući standard zdravlja za sve ljude. U 75 godina, od tada, svijet je vidio velika poboljšanja u zdravstvu. Povećan je životni vijek za oba spola (sa 46 na 73 godine). SZO je predvodila uspješnu kampanju za iskorjenjivanje malih boginja i dio je konzorcija koji je dječiju paralizu praktično iskorijenio; malarija je iskorijenjena u 42 zemlje, a epidemije HIV-a i tuberkuloze su potisnute. Samo u posljednjih 20 godina stopa pušenja je smanjena za trećinu, smrtnost majki za trećinu, a smrtnost djece je više nego prepolovljena.

- Naravno, ne možemo reći da smo to učinili sami. Naši su uspjesi rezultat političkih odluka, koje su donijele vlade, napretka u nauci, društvenog i ekonomskog razvoja i mnogih drugih faktora. Svjesni smo svojih uspjeha, ali i onoga što smo mogli napraviti bolje. Kao odgovor na to, SZO je poduzela reforme da bi poboljšala svoju sposobnost borbe protiv budućih epidemija i poboljšao zdravlje stotina miliona ljudi koji još žive u ekstremnom siromaštvu - naglasio je dr. Cooreman.

Svjetska zdravstvena skupština usvojila je cilj "Trostruke milijarde": jedna milijarda ljudi više ima koristi od univerzalne zdravstvene pokrivenosti; jedna milijarda više ljudi bolje je zaštićeno u vanrednim zdravstvenim situacijam i jedna milijarda ljudi više uživa u boljem zdravlju i dobrobiti.

S namjerom poboljšanja rada, SZO je osnovala fond za hitne slučajeve te je također počela s korištenjem sistema za upravljanja incidentima koji omogućuje uspostavljanje medicinskih hitnih službi, opreme i zaliha kao što su lijekovi na terenu, dok se širi odgovor na situaciju još koordinira.

Za Ured SZO za Bosnu i Hercegovinu, dr. Cooreman kaže da slijedi smjernice Svjetske zdravstvene skupštine i Evropskog regionalnog odbora, gdje su uključeni predstavnici sve 53 države, a univerzalna zdravstvena pokrivenost, imunizacija i hitni medicinski odgovor su glavni prioriteti.

- Podržavamo reforme primarnih zdravstvenih sistema u zemlji, izgradnju otpornih, višenamjenskih i integriranih zdravstvenih sistema sposobnih za postizanje trajne univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom. Primarni zdravstveni sistemi moraju biti usmjereni na potrebe ljudi i što je moguće bliži njihovom svakodnevnom okruženju radi postizanja najinkluzivnijeg, najpravednijeg i najekonomičnijeg načina za postizanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti - kazao je za Fenu dr. Cooreman.