Evropski dan darivanja organa: Hrvatska među liderima u transplantaciji

Presađeno je tako 87 bubrega, 76 jetri, 27 srca, 3 pluća, 1 gušterača te više multiorganskih transplantacija (2 transplantacije jetra-gušterača-crijevo, 2 bubreg-srce, 1 jetra-srce, 1 bubreg-gušterača te 1 bubreg-jetra).

Evropski dan darivanja organa i tkiva obilježava se s ciljem podizanja svijesti šire javnosti o važnosti donošenja odluke o darivanju organa, a Hrvatska je među vodećim zemljama, posebice nakon 2007. i pristupanja Eurotransplantu, međunarodnoj neprofitabilnoj organizaciji koja koordinira dodjelu i razmjenu organa na principu solidarnosti zemalja članica.

Razmjena i dodjela organa u Eurotransplantu provodi se po principu reciprociteta, što znači da Hrvatska za bolesnike koji su na listi čekanja dobije onoliko organa koliko ih prijavi.

"Hrvatska je danas u Eurotransplantu vodeća zemlja po broju donacije organa od kadaveričnih donora, odnosno preminulih osoba kojima je dokazana smrt mozga", ističe dr. Jasna Brezak, voditeljica Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije iz KBC-a Zagreb.

Donacija organa sa živih donora u nas je zastupljena sa svega 3 posto, za razliku od nekih drugih zemalja kao što su Holandija i Belgija u kojima je taj udio viši od 40 posto, navodi.

"Građani Hrvatske imaju visoko razvijenu svijest o važnosti donacije organa poslije smrti. To je rezultat duge prakse, jer smo lani proslavili 50 godina transplantacije organa u KBC-u Zagreb", ističe Brezak. Dodaje kako je do danas u toj ustanovi provedeno više od 3300 transplantacija.

Naročito ističe važnost transplantacije organa u djece koja se provodi samo u KBC-u Zagreb, pa je ove godine obavljeno sedam transplantacija u pedijatrijskih bolesnika, što je izvrstan rezultat.

U Hrvatskoj inače djeluje pet transplantacijskih centara - uz KBC Zagreb tu su centri u KBC-u Rijeka, KB-u Merkur, KB-u Dubrava i KBC-u Osijek. Kad je riječ o tome ko može biti donor organa, u Hrvatskoj je na snazi zakonska odredba o pretpostavljenom pristanku za donaciju organa poslije smrti.

"To znači da svatko od nas može biti donor organa ukoliko nam se dokaže smrt mozga, a znamo da je smrt mozga ujedno i smrt osobe. Kada nastupi smrt mozga, gubi se integrativna funkcija mozga i mi smo tijelo u kojem srce i pluća rade zahvaljujući respiratoru i održavanju, tj. postupcima reanimacije organa, a ne čovjeka", pojašnjava Brezak.

No, dodaje, unatoč postojećem zakonu, bolnički koordinator za transplantaciju uvijek pristupa porodici preminule osobe te ih zamoli da razmotre mogućnost da donacijom i transplantacijom organa svog preminulog člana porodici spasi život pacijentu koji čeka na presađivanje nekog organa.

"U tom razgovoru im objasnimo da je dokazana smrt mozga, koji su klinički i paraklinički testovi rađeni, predočimo im medicinsku dokumentaciju, tako da svi u porodici razumiju što se dogodilo, zašto se život njihovog voljenog člana porodici nije mogao spasiti. Na taj se način stječe povjerenje i 79 posto razgovora završava s odgovorom - da, suglasni smo s donacijom", kaže Brezak.

U Hrvatskoj postoji i registar nedarivatelja organa, u koji se upisuju svi oni koji ne žele biti donori, o čemu prethodno trebaju obavijestiti svog porodici liječnika. U registru je zasad oko 3000 građana, kaže dr. Brezak.