Želučana viroza može ostaviti posljedice i na bubrezima

Osim naziva „želučana viroza“, za ovu bolest rabe se i drugi nazivi poput! "pokvareni želudac", "crijevna viroza", "želučana gripa“, "crijevna gripa“, "rotaviroza“ .

Naziv „želučana viroza“ navodi na pomisao da se radi o virusnoj upali isključivo želučane sluznice. No, radi se u biti o upali sluznice želuca i tankoga crijeva virusnog uzroka. Dakle, govorimo o gastroenteritisu karakteriziranom bolovima i grčevima u trbuhu, povraćanjem te vodenastim proljevima i vrućicom. Taj gastroenteritis može nastati u djece i u odraslih.

Virusi - prijenosnici infekcije

Mnogi virusi mogu uzrokovati ovu bolest. Najčešći su rotavirusi, norovirusi (Norwalk-like virus), astrovirusi te enterički adenovirusi. Rotavirusi češće uzrokuju bolest u djece, a norovirusi u odraslih. Opasnost od infekcije je veća u djece zbog slabijeg imuniteta ali i nedostatne higijene. Virusi ulaze u probavni sustav izravno vodom, hranom ili ako osobe dijele isti jedaći pribor, a prijenos je moguć i bliskim osobnim kontaktom.

Dakle, do prijenosa može doći konzumacijom onečišćene vode, hrane ili ako osobe dijele kontaminirane predmete za osobnu uporabu. Neprimjerena dezinfekcija bočica za hranjenje dojenčadi može dovesti do pojave zaraze. Isto tako, prijenos virusa je daleko češći u prenapučenim prostorima, npr. kućanstvima, restoranima, bolnicama, školama, vrtićima i sl.

Razlika između želučane viroze i gastritisa ili čira na želucu

Gastritis je upala isključivo želučane sluznice, a dijagnoza se postavlja uzimanjem bioptičkih uzoraka želučane sluznice tijekom gastroskopije za histološku analizu. Dijagnozu, znači, postavlja patolog. Gastritis sam po sebi nije bolest i ne izaziva simptome.

Dakle, gastritis dokazan histološki ne izaziva smetnje sve dok ne nastanu oštećenja sluznice poput erozija ili ulkusa uzrokovanih infekcijom bakterijom Helicobacter pylori (inače, infekcija tom bakterijom često je bez simptoma) ili drugim bakterijama, uporabom nesteroidnih antireumatika, Crohnovom bolešću. Simptomi su tada nalik ulkusnim simptomima ili dispepsiji (loša probava) ili su pak u sklopu simptoma osnovne bolesti (npr. Crohnove bolesti).

Želučani čir (ulkus, vrijed) jest okruglo ili uzdužno ograničeno oštećenje koje prodire kroz mišićni sloj sluznice želuca. Najčešći uzročnici čira su bakterija Helicobacter pylori, nesteroidni antireumatici ili nastaje kao “stresna lezija” u jedinicama intenzivne skrbi pri teškim bolestima ili velikim operacijama. Osnovni mehanizam nastanka čira je oštećenje sluznice želučanom kiselinom. Simptomi želučanog ulkusa su bol u žličici tipa pečenja koja je, za razliku od duodenalnog ulkusa, često jača nakon uzimanja hrane, a može se pojaviti povraćanje ako je čir smješten nisko u želucu na prijelazu u dvanaesnik i može se komplicirati krvarenjem ili perforacijom.

Hrana koja liječi

U slučaju „želučane viroze“ važno je nadomjestiti tekućinu i elektrolite koji se gube proljevom. U tom je pravcu i usmjerena prehrana. Djeci i odraslima treba davati običnu vodu, nezašećereni čaj, juhu ili napitke bogate elektrolitima i to male količine, oko 2 dcl svakih 30-60 minuta, a starijima svakih petnaestak minuta. Probiotici i jogurt mogu skratiti trajanje bolesti i smanjiti proljeve. Pića s posebno velikim udjelom jednostavnih šećera i voćni sokovi, ne preporučuju se djeci ispod 5 godina jer mogu izazvati jači proljev.

Ako se djeca hrane dojenjem treba nastaviti tim hranjenjem, ali češće, svaka dva sata. Ako dijete ne doji, treba nastaviti prehranu adaptiranim pripravkom. U slučaju izrazite dehidracije treba primijeniti infuziju. Čim se djeca i odrasli oporave treba davati normalnu, uobičajenu prehranu u manjim količinama uz primjenu tekućine i praćenje odgovora na postepeni unos hrane. Ipak, u početku treba izbjegavati masnu, slatku i začinjenu hranu. Banana, riža, jabučni sok te čaj se više strogo ne preporučuju, jer ne sadrže dovoljno hranjivih tvari i ne daju bolje rezultate u odnosu na normalnu prehranu.
Komplikacije mogu dovesti do oštećenja bubrega

Osnovne komplikacije „želučane viroze“ jesu dehidracija i gubitak elektrolita nastalih proljevom i povraćanjem. Pokazatelji umjerene i teške dehidracije su oslabljen elasticitet kože (turgor), otežano disanje, upale oči, suha usta, nedostatak suza (suhi plač), smanjena tjelesna aktivnost. Povraćanjem nastaju metabolna alkaloza, a proljevima acidoza uz gubitak kalija s mogućim posljedicama na razini bubrega te kardiovaskularne funkcije. Zato je i cilj liječenja /prehrane nadomještanje tekućine i elektrolita.

(Ordinacija.hr)