Kako živjeti sa epilepsijom

Dan je utvrđen 2008. godine inicijativom djevojčice Cassidy Megan, njenih roditelja i Udruženja za epilepsiju iz Nove Škotske u Kanadi.

Epilepsija je najčešća hronična neurološka bolest kod djece, koja se javlja kod 0,5 do 1 posto djece. Najveća broj novih slučajeva epilepsije se javlja u prvoj godini života.

Edukacija o epilepsiji namijenjena roditeljima, starateljima, odgajateljima u vrtićima, nastavnicima, ali i općoj populaciji je veoma bitna za adekvatan pristup djeci s epilepsijom, kako bi se pružila pravovremena prva pomoć u toku epileptičnog napada, te izbjegle predrasude i strah.

Epilepsija je hronična bolest koju karakteriziraju epileptični napadi koji se ponavljaju. Radi se o prolaznim smetnjama u radu mozga, a dešavaju se zbog prenadraženosti nervnih ćelija.

Mozak je najkompleksnijih organ u ljudskom tijelu. Sastoji se od desetina milijardi ćelija, koje su međusobno povezane i funkcionišu u međusobnoj harmoniji. Mozak kontroliše i određuje aktivnosti ljudskog bića. Pored toga, do mozga dolaze informacije iz vanjskog svijeta. Pojedina područja mozga su specijalizirana za određene funkcije, naprimjer, postoje područja u mozgu koja su odgovorna za upravljanje mišićnih aktivnosti, za vid, sluh, osjet.

Između epileptičnih napada mozak funkcioniše normalno. Prenadraženost nervnih ćelija može biti ograničena na malom području, bez daljnjeg širenja, što izaziva blaže epileptične napade, npr. trzaje ruke ili ugla usana, bez gubitka svijesti. Ukoliko se prenadraženost neurona proširi na cijeli mozak, javlja se epileptični napad sa gubitkom svijesti.

Epilepsija se liječi lijekovima, najčešće je dovoljna terapija jednim lijekom, ali se u nekim slučajevima upotrebljava nekoliko lijekova. Liječenje je dugotrajno, pri čemi je veoma bitno redovno i svakodnevno uzimanje lijekova.

(Fena)