Ljudi koji pate od mizofonije znaju poludjeti zbog nekog sasvim uobičajenog zvuka. Primjerice, užasno ih može iritirati zvuk nečijeg žvakanja žvakaće gume ili koraka, kašalj, pucketanje prstima, grebanje noktima po nekoj površini, zvuk disanja, gutanja mljackanja, nečije zviždanje.... Zvukovi koje većina ljudi ne primjećuje, oni ne mogu smisliti. Radi se o vrlo rijetkom psihičkom poremećaju. Prvi simptomi javljaju se u djetinjstvu, a s godinama ih iritira sve više zvukova.
Stručnjaci kažu da ljudima s tim poremećajem najviše ide na živce proizvode li neke od tih zvukova njima najbliži - članovi obitelji ili prijatelji. Tad znaju biti najagresivniji. Kod slabije izraženog poremećaja simptomi se ublažavaju lijekovima, ali pravog lijeka ustvari nema. U vrlo teškim slučajevima ljudi se znaju izolirati da bi izbjegli sve zvukove koji im smetaju. To pak vodi povlačenju u sebe i depresiji.
Majka jedne američke djevojčice primijetila je da s njom nešto nije u redu dok je imala osam godina. Ona bi zakašljala, a djevojčica je uši pokrila rukama i pobjegla. Što je bila starija, simptomi su bili sve izraženiji. U trenucima bijesa, udarala je majku, urlala, lupala glavom u zid... Pokušavala je stopirati sve zvukove koje proizvodi njezina majka.
Prestankom bijesa vraćala se u normalu, ali tada bi imala napadaje grižnje savjesti. Njihova svakodnevica danas izgleda ovako - svaka je u svojoj sobi, ne susreću se često, a komuniciraju dopisivanjem na internetu. Zbog mizofonije je morala napustiti školu jer nije mogla podnositi tamošnje zvukove. Školuje se kod kuće, vrlo rijetko izlazi, a spava sa slušalicama.
- Radi se o psihičkom poremećaju novijeg doba. Razgovarali smo sa 42 ljudi sličnih simptoma i oni su nam otkrili da izbjegavaju bilo kakve društvene aktivnosti, vrijeme provode uglavnom sa slušalicama na ušima, a svakodnevni pokušaju da ništa ne čuju njima su vrlo velik stres. Oni znaju da postaju agresivni i da je to neprihvatljivo ponašanje, ali to je jače od njih - rekli su istraživači iz Amsterdama, piše mentalfloss.com.