Šest aditiva u hrani koji imaju lošu reputaciju, ali se smatraju sigurnima
Ipak, nisu svi aditivi štetni niti ih treba izbjegavati. Mnogi imaju važnu ulogu u očuvanju svježine namirnica, poboljšanju teksture i sprečavanju kvarenja, a stručnjaci ih smatraju sigurnima za upotrebu u propisanim količinama.
Aditivi mogu biti prirodnog porijekla, dobiveni iz biljaka, životinja i minerala, ali i proizvedeni industrijskim putem. Njihova upotreba omogućava duži rok trajanja hrane i očuvanje kvaliteta proizvoda. Izdvajamo šest aditiva koji se uglavnom smatraju sigurnima.
1. Lecitin
Lecitin je prirodni aditiv koji se koristi za poboljšanje teksture hrane i sprečavanje stvaranja grudvica. Može se dobiti iz soje, suncokreta, žumanjka ili uljane repice, a često se nalazi u praškastim mješavinama, smrznutim desertima i nutritivnim napicima. Osobe s izraženom alergijom na soju ipak trebaju obratiti pažnju na njegovo porijeklo.
2. Pektin
Pektin je biljno vlakno koje se prirodno nalazi u voću, posebno jabukama i citrusima. Najčešće se koristi za zgušnjavanje i želiranje džemova, marmelada i želea. Osim tehnološke funkcije, kao topivo vlakno može doprinijeti zdravlju probavnog sistema i srca, iako se većina istraživanja odnosi na veće količine od onih koje unosimo uobičajenom prehranom.
3. Guar guma i ksantan guma
Ovi aditivi imaju ulogu zgušnjivača i stabilizatora koji hrani daju odgovarajuću teksturu. Guar guma dobiva se iz sjemenki biljke guar, dok ksantan guma nastaje procesom bakterijske fermentacije. Smatraju se sigurnima u dozvoljenim količinama, ali kod osjetljivijih osoba mogu izazvati nadutost i druge blaže probavne tegobe.
4. Askorbinska i eritorbinska kiselina
Askorbinska kiselina poznatija je kao vitamin C, a u prehrambenoj industriji koristi se kao antioksidans koji sprečava tamnjenje namirnica i usporava njihovo kvarenje. Eritorbinska kiselina ima sličnu funkciju, ali slabije vitaminsko djelovanje. Obje pomažu u očuvanju kvaliteta hrane i sprečavanju gubitka određenih nutrijenata.
5. Limunska kiselina
Prirodno prisutna u citrusima, limunska kiselina često se dodaje hrani i pićima kako bi im dala karakterističan kiselkast okus. Osim toga, reguliše kiselost proizvoda i usporava rast mikroorganizama, čime produžava njihovu trajnost. Ipak, česta izloženost kiselim namirnicama i napicima može doprinijeti oštećenju zubne cakline.
6. Željezni glukonat
Željezni glukonat je oblik željeza koji se koristi za obogaćivanje hrane i kao dodatak prehrani. Može pomoći u nadoknadi ovog minerala, važnog za stvaranje crvenih krvnih zrnaca i prevenciju nedostatka željeza. U prehrambenoj industriji koristi se i za očuvanje tamne boje pojedinih proizvoda, poput crnih maslina.
Iako naziv aditiva na deklaraciji često može zvučati nepoznato ili zabrinjavajuće, važno je znati čemu služi i u kojim se količinama koristi. Umjesto izbjegavanja svih aditiva, mnogo je korisnije obratiti pažnju na ukupni sastav namirnica i raznovrsnost svakodnevne prehrane.