Ipak, jutarnji gutljaj te iste vode često ima drugačiji, pomalo ustajao okus, što kod nekih budi sumnju – da li je uopće sigurno piti je nakon što je cijelu noć stajala?
Promjena okusa zapravo ima jednostavno objašnjenje. Tokom noći voda koja stoji na otvorenom dolazi u kontakt sa zrakom, upijajući ugljen-dioksid. Kako u prostoriji dišemo i izdišemo, koncentracija tog plina se blago povećava, a dio završava upravo u vodi.
Kada se ugljen-dioksid rastvori, dolazi do blage hemijske reakcije kojom nastaje vrlo slaba kiselina. Upravo ona utiče na promjenu pH vrijednosti, pa voda izgubi svježinu i dobije pomalo “težak” i kiseo okus. Drugim riječima, nije se pokvarila – samo je hemijski neznatno izmijenjena.
Dobra vijest je da takva voda nije opasna za zdravlje. Iako okus može biti neugodan, ove promjene su minimalne i organizam ih bez problema podnosi. Čak i ako voda stoji duže, kiselost ostaje u granicama koje nisu štetne.
Ipak, postoji jedan praktičan savjet – ako vam smeta okus ili želite izbjeći eventualne nečistoće iz zraka, bolje je ujutro natočiti svježu čašu. Voda koja stoji preko noći neće vam naškoditi, ali svježa će uvijek biti prijatnija za piće.