Ljudski um nije namijenjen da bude budan poslije ponoći
Brojni dokazi sugeriraju da ljudski um funkcioniše drugačije kada ostane budan tokom noći. Istraživanja pokazuju da nakon ponoći negativne emocije privlače našu pažnju više od pozitivnih, opasne ideje postaju privlačnije, a inhibicije polako nestaju, prenosi etto.ba.
Naučnici smatraju da su za ove promjene odgovorni naši cirkadijalni ritmovi, prirodni 24-satni ciklus aktivnosti tijela i uma. Njihova hipoteza, nazvana ‘Um nakon ponoći‘, predlaže da su ljudske emocije i ponašanje u određenim satima dana predvidivi. Dok smo tokom dana usklađeni s budnošću i aktivnošću, noću naš biološki sat nas priprema za san.
Ovaj fenomen ima smisla s evolucijske tačke gledišta. Ljudima je noć nekada bila period povećanog rizika, kada su mogli postati plijen. Da bi preživjeli, razvili su pojačanu pažnju prema negativnim stimulansima. Danas, međutim, ova hiperfokusiranost na negativno može nas dovesti do rizičnog ponašanja, posebno u kombinaciji s gubitkom sna.
Neurologinja Elizabeth Klerman s Harvarda, koja je vodila istraživanje, ističe da milioni ljudi koji su budni noću nisu u stanju optimalnog funkcionisanja. "Zdravlje i sigurnost tih ljudi, kao i drugih, može biti ugroženo, i potrebna su dodatna istraživanja kako bi se razumjele posljedice."
Primjeri koje naučnici navode uključuju heroinskog zavisnika koji se tokom dana uspješno bori s potrebom za drogom, ali noću popušta, te studenta koji pati od nesanice i noću osjeća beznađe i usamljenost. Ovakve situacije često rezultiraju fatalnim ishodima, budući da su stope samoubistava i samopovređivanja znatno veće tokom noći.
Jedna studija iz 2020. godine otkrila je trostruko veći rizik od samoubistva između ponoći i 6:00 sati ujutro. Pored toga, zloupotreba opojnih droga je također izraženija noću. U Brazilu je 2020. godine otkriveno da je rizik od predoziranja opioidima noću čak 4.7 puta veći.
Dok neki od ovih faktora mogu biti povezani s nedostatkom sna, istraživači smatraju da noćne neurološke promjene također igraju značajnu ulogu. Klerman i njen tim naglašavaju potrebu za daljim istraživanjem kako bismo zaštitili one koji su najugroženiji zbog nesanice.
Za sada, mnogo toga ostaje nepoznato o tome kako naš mozak funkcioniše noću. Bilo da spavamo ili smo budni, um nakon ponoći ostaje misterija.