Još 1953. godine, epidemiolog Džeremi Moris je otkrio da su vozači autobusa u Londonu imali značajno veći rizik od razvoja srčanih bolesti u odnosu na konduktere. Razlog tome je što su kondukteri bili fizički aktivniji, često su stajali i penjali se uz stepenice, dok su vozači dugo sjedili.
Morisova studija je bila prekretnica u istraživanju veza između fizičke aktivnosti i zdravlja srca, postavljajući osnove za daljnja istraživanja.
Iako je model rada od kuće postao učestaliji od početka pandemije COVID-19, što je vjerojatno povećalo ukupno vrijeme sjedenja, produženo sjedenje je povezano s nizom zdravstvenih problema kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2 i veći rizik od prerane smrti. Svjetska zdravstvena organizacija je 2020. godine predložila mjere za smanjenje ovog sedentarnog ponašanja.
Važno je napomenuti da sjedenje predugo ne predstavlja samo nedostatak fizičke aktivnosti; čak i ako se osoba redovito vježba, dugotrajno sjedenje može biti štetno. To je zbog smanjenja mišićne aktivnosti i problema s cirkulacijom krvi, što može dovesti do nakupljanja krvi u nogama i drugih problema sa vaskularnim zdravljem.
Istraživanja poput onog Davida Dunstana s Instituta za fizičku aktivnost i ishranu na Univerzitetu Deakin u Melburnu detaljno su istražila ove efekte i pokazala da dugotrajno sjedenje smanjuje mišićnu aktivnost te ometa normalan protok krvi u tijelu.