Piše: mr ph. Sandra Gekić Sarajlija, Hemofarm
Ipak, ljekari apeluju da je arterijska hipertenzija, najvažniji pojedinačni faktor rizika za srčani i moždani udar, te za oštećenje srca i bubrega. Podaci govore da povišen krvni pritisak ima svaka treća odrasla osoba, a da mnoge od njih to ni ne znaju.
Problem nije samo što mnogi nikada nisu ni izmjerili pritisak, pa samim tim i ne znaju da je povišen, već i u tome što značajan broj pacijenata sa već dijagnostikovanom hipertenzijom, uprkos dostupnim lijekovima, i dalje nema adekvatno regulisane vrijednosti.
Razlozi su brojni, a neki od njih su kasno javljanje ljekaru, neredovno uzimanje terapije, te činjenica da se povišen pritisak često doživljava kao „manji problem“, u odnosu na druge bolesti.
Ciljevi su individualni: Nove smjernice Evropskog kardiološkog društva i Evropskog društva za hipertenziju pokazuju da fokus više nije samo na snižavanju broja na aparatu za mjerenje pritiska, nego na smanjenju ukupnog rizika od teških kardiovaskularnih događaja. Ne postoji broj koji je idealan za sve, i to je jedna od ključnih poruka savremenih smjernica. Za većinu odraslih koji se liječe od hipertenzije ciljni pritisak kreće se između 120 i 129 mmHg, ali uz uslov da se te vrijednosti dobro podnose, bez vrtoglavice, malaksalosti i padova. Kod starijih, krhkih osoba i pacijenata sa uznapredovalom bubrežnom bolešću, izraženim srčanim zatajenjem ili drugim teškim komorbiditetima, ciljevi se moraju individualizovati. Ne odgovara svakom pacijentu isti cilj i to je važna poruka savremenih smjernica.
Poseban naglasak se stavlja na mjerenje pritiska izvan ordinacije. Mnogi pacijenti imaju sasvim uredne vrijednosti pred ljekarom, a povišene kući, odnosno “maskiranu hipertenziju”. Kod nekih se događa suprotno, odnosno pritisak skoči samo u prisustvu ljekara, što se naziva i “efektom bijelog mantila”. Zbog toga kućno mjerenje, kao i cjelodnevno ambulantno mjerenje pritiska, sve češće postaju sastavni dio procjene stanja. Pacijentu se preporučuje da u kućnim uslovima redovno mjeri pritisak, uvijek na isti način, nekoliko dana zaredom, te da bilježi vrijednosti i ponese ih na sljedeću kontrolu. Tako se dobija realna slika, uz koju se terapija može preciznije prilagoditi.
Terapija: Promjena u odnosu na raniji pristup odnosi se i na sam početak liječenja. Umjesto da se kreće sa jednim lijekom i postepeno dodaju drugi, današnje ESC/ESH smjernice za većinu pacijenata preporučuju dvostruku fiksnu kombinaciju u jednoj tableti kao terapiju prvog izbora. Ovakav pristup obezbjeđuje brže i snažnije sniženje pritiska, uz manju vjerovatnoću nuspojava, jer se koriste niže doze više lijekova, i istovremeno pojednostavljuje terapija. Jedna tableta, umjesto više njih, tokom dana. Naravno, kod starih ili izrazito krhkih pacijenata, kao i kod onih sa teškim pridruženim bolestima, i dalje se često kreće opreznije, monoterapijom, uz postepeno prilagođavanje.
Smjernice naglašavaju i važnost procjene ukupnog kardiovaskularnog rizika. Osobe koje već imaju visok desetogodišnji rizik, a to su, na primjer, pacijenti s dijabetesom, oni koji su preboljeli infarkt ili moždani udar, mogu zahtijevati raniji početak antihipertenzivne terapije, već pri vrijednostima pritiska od 130/80 mmHg, kako bi se na vrijeme spriječile nove komplikacije. Pritisak se, ne posmatra izolovano, već u kontekstu cijelog zdravstvenog profila pacijenta.
Ipak, jedan od najvećih praktičnih problema i dalje predstavlja nepridržavanje terapije. Pacijenti često zaborave da uzmu lijek, prekidaju terapiju kada osjete poboljšanje, boje se nuspojava ili potcijene opasnost od povišenog pritiska. Upravo zato savremene smjernice favorizuju fiksne kombinacije, dvije ili tri aktivne supstance u jednoj tableti, kako bi primjena terapije bila što jednostavnija. Iskustvo pokazuje da je pacijent koji uzima jednu tabletu dnevno redovniji od onoga koji treba uzimati dva ili tri različita lijeka u različito vrijeme. Vrlo je važno naglasiti da se terapija ne smije prekidati na svoju ruku. Ukoliko postoje dileme, nuspojave ili strahovi, potrebno je razgovarati sa ljekarom ili farmaceutom, kako bi se pronašlo najbolje rješenje u skladu sa individualnim potrebama pacijenta.
Dugoročna briga: Današnji pristup hipertenziji jasno pokazuje da liječenje nije kratkotrajna, nego dugoročna briga o zdravlju srca, mozga i bubrega. Ciljne vrijednosti pritiska postavljaju se jasno, ali uz uvažavanje godina, pridruženih bolesti i kvaliteta života. Povišen pritisak često prolazi neprimijećeno, ali njegove posljedice mogu biti ozbiljne i trajne. Uloženi napor danas, koji podrazumijeva redovno mjerenje, pridržavanje terapije i male, ali uporne promjene u načinu života, može donijeti mnogo više zdravih godina.