Herpes zoster se razvija i u oko deset posto ljudi koji su u djetinjstvu imali pljuskavice. Naime, virus pljuskavica ostaje začahuren u nervnim završecima u kični i kod većine neće kasnije uzrokovati nikakve probleme, no katkad se ponovno aktivira.
Još nije znanstveno objašnjeno zašto se to događa, ali zna se ko mu je podložniji:
oni s oslabljenim imunosnim sistemom (oboljeli od raka i HIV-a, osobe s transplantiranim organom ili oni na kemoterapiji)
stariji od 50 godina
nakon preboljenja nekih bolesti
osobe koje su doživjele traumu
oni koji su pod velikim stresom.
Lakše se nositi s ovim stanjem ako se antivirusni lijek (ima ih nekoliko) primi u roku od 72 sata od prvog znaka herpes zostera. Antivirusni lijekovi također mogu pomoći u sprečavanju boli, odnosno postherpetičke neuralgije, koja u oko deset posto oboljelih traje još mjesecima i godinama. Također se propisuju lijekovi protiv boli i antibakterijski lijekovi ako se herpes zoster zakomplicira i preraste u bakterijsku upalu.
Smatra se da vakcinacija protiv pljuskavica, koja je u nekim zemljama uvrštena u redovni kalendar vakcinacije, smanjuje rizik od herpes zostera za 50 posto, no još nije poznato hoće li vakcinisana djeca trebati dovakcinisati. Postoje i vakcina protiv herpes zostera, no ona se i dalje razvija. Vakcina ne garantuje da nećete dobiti herpes zoster, ali će skratiti tok i smanjiti ozbiljnost bolesti te vjerovatno i rizik od postherpetičke neuralgije. No, moglo bi biti značajno i u prevenciji neurodegenerativnih bolesti. Naučnici pokušavaju dokazati direktnu vezu između virusnih infekcija, pa i herpesa, i Alzheimera, Parkinsonove bolesti ili multiple skleroze.
Često se u ranoj fazi ne prepoznaju simptomi, a oni u početku uključuju:
- povišenu temperaturu
- glavobolju
- umor
- osjetljivost na svjetlost
- želučane tegobe.
Ostali znakovi koji se pojavljuju nekoliko dana nakon ranih simptoma:
- svrbež, peckanje ili pečenje na koži
- crvenilo na koži u zahvaćenom području
- osip, mjehurići ispunjeni tekućinom
- bol u zahvaćenom području.