Infekcija se javlja kada mikroorganizmi, najčešće bakterije iz probavnog sustava, putuju kroz mokraćnu cijev i dospijevaju u urinarni trakt, gdje počinju razmnožavati.
Često se urinarna infekcija percipira samo kao infekcija mokraćnog mjehura (cistitis), no bakterije mogu napasti bilo koji dio urinarnog sustava, uključujući bubrege, mokraćovode, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev. U muškaraca, ova infekcija često može biti povezana i s infekcijama prostate.
Upala mokraćnog mjehura – cistitis
Cistitis, najčešća infekcija mokraćnog mjehura uzrokovana bakterijama, može se pojaviti izolirano ili kao posljedica upale okolnih struktura poput mokraćne cijevi ili prostate. Više od 90 posto slučajeva cistitisa uzrokuje bakterija E. coli. Bolest obično izbija iznenada, a simptomi variraju od blagih do izraženih. To uključuje česte ili nekontrolirane potrebe za mokrenjem, nelagodu, pritisak i peckanje tijekom mokrenja, bolno i oskudno mokrenje, tamni i mutni urin, pritisak i bol u donjem dijelu trbuha, opću slabost i umor, bolne seksualne odnose te povišenu temperaturu.
Rizik od cistitisa povećava se kod osoba s oslabljenim imunološkim sustavom, žena u menopauzi zbog nedostatka estrogena, aktivnog seksualnog života te izloženosti stresu. Većina cistitisa uzrokovana je bakterijskom infekcijom koja se često liječi dezinfekcijom urinarnih puteva. Ipak, kod tri od deset žena, infekcija može se ponoviti i biti izazovna za definitivno izlječenje.
Najčešći uzroci ponovne infekcije
Pogrešan antibiotik
Često ponavljanje cistitisa često je povezano s jednim ključnim faktorom: samoliječenjem. Često se događa da ljudi pogrešno uzmu isti antibiotik koji im je ranije propisan, uvjereni da će imati sličan učinak. Međutim, bakterije koje uzrokuju infekciju mogu biti različite, što znači da lijek možda neće biti učinkovit, a cistitis može postati kroničan. Važno je odmah nakon pojave prvih simptoma obaviti analizu urina kako bi se utvrdila točna bakterija koja uzrokuje upalu. To omogućuje propisivanje odgovarajućeg antibiotika. No, treba obratiti pažnju: čak i ako simptomi brzo nestanu, važno je završiti cijeli tijek lijekova. Inače, najotpornije bakterije mogu preživjeti, a cistitis se može vratiti s većom upornošću nego prije.
Sužen kanal
Hronični cistitis, iako rijedak, ponekad može proizaći iz suženja mokraćovoda (uretre), a ova pojava češća je kod muškaraca nego kod žena. Suštinski, suženje uzrokuje zadržavanje urina na određenim mjestima, što omogućuje bakterijama da se razmnožavaju, čak i nakon antibiotskog liječenja. U ovom scenariju, rendgensko snimanje mokraćne cijevi i mjehura s kontrastnom tečnošću često je neophodno kako bi se postavila dijagnoza. Liječenje obuhvaća kirurške zahvate, a ponekad i klasične metode, kako bi se prevazišlo suženje i spriječila oštećenja koja često nastaju u mjehuru.
Hrana protiv urinarnih infekcija
Naučnici s Washington University School of Medicine ustanovili su da je urin nekih ljudi otporniji na bakterije zato što im određeni spojevi iz hrane (koje unose direktno ili koji su nusproizvod probave) uskraćuju željezo i minerale potrebne za rast. Nutrijenti koji pomažu tijelu u borbi protiv urinarnih infekcija zovu se polifenoli. To su jaki antioksidansi, a u probavnom sistemu pretvaraju se upravo u te spojeve koji sprečavaju rast bakterija.
Namirnice s velikim udjelom polifenola su:
- Svježe borovnice i sok od borovnice
- Nezaslađeni sok od brusnice
- Nezaslađeni jogurt
- Crni čaj
- Tamna čokolada
Tokom infekcije treba izbjegavati gazirana pića i hranu s velikim udjelom životinjskih proteina.
Stručnjaci napominju kako su i velike doze vitamina C unesenog preko umjetnih dodataka loše, ali prirodni izvori tog vitamina su poželjni: osim citrusa, povrće bogato vitaminom C su kelj, prokulica i brokule.
Urinarnom traktu za borbu protiv infekcije treba i vitamin A, a nalazi se u mrkvi, batatu i dinji.
U ishranu treba uvrstiti i bijeli luk: zahvaljujući snažnim antibakterijskim svojstvima služi kao prirodni antibiotik kod raznih oblika infekcija, pa tako i urinarni